Hrvatski novinar otkrio karte susjeda: Interes nam je da Crna Gora ne bude Srpska Sparta i „drugo oko u glavi“!

Glavni urednik “Dubrovačkog vjesnika” Jadran Kapor kaže da Crna Gora nije osobito česta tema u hrvatskim medijima, ali kad jeste, uvijek se naglašava strateški interes Hrvatske da ona postane članica EU.

“Objektivno, ona je tome bliža od Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije, a velike iskorake radi Albanija, iako ti iskoraci neće tako skoro promijeniti poredak u anketama ako pitate Hrvate”, smatra Kapor a pišu Vijesti.

Prema informacijama ovog lista, dogovor je blizu i trebalo bi da obuhvati isplatu odštete hrvatskim državljanima koji su bili zatočeni u nekadašnjem logoru u Morinju i neuklanjanje sramne spomen-ploče na tom mjestu, kao i promjenu imena gradskog bazena u Kotoru. Kotorski parlament je u avgustu 2021. odlučio da ga nazove po Zoranu Džimiju Gopčeviću, za kog su rekli da je jedan od najboljih vaterpolista s ovih prostora. Iz Zagreba su to osudili, tvrdeći da je Gopčević bio čuvar u logoru u Morinju.

Dio dogovora trebalo bi da bude i to da se o brodu “Jadran”, koji Zagreb svojata, ne priča ni u Crnoj Gori, ni u Hrvatskoj, dok se to pitanje ne riješi dogovorom između dvije države ili međunarodnom arbitražom.

Osim “Jadrana”, otvorena će ostati i tema granice na moru između susjeda, dok slučaj splitskog logora “Lora”, u kom je stradalo 14 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije iz tzv. nikšićko-šavničke grupe, neće, tvrdi izvor “Vijesti”, biti uključen u ovaj djelimični dogovor, iako je bilo takvih pokušaja sa crnogorske strane.

Jadran Kapor ističe da u očima prosječnog Hrvata, Crna Gora ima prednost.

“Njeno priključivanje EU vidimo kao naš strateški interes. U interesu nam je da Crna Gora ne bude ‘drugo oko u glavi’, da ne bude ‘srpska Sparta’ jer nas je onaj raniji pokušaj stajao mnogih ljudskih života, velike materijalne štete i niza izgubljenih godina u razvoju”, kazao je Kapor.

Dodaje da je stav običnog građanina Hrvatske po ovom pitanju njegov prirodni refleks, ali i hrvatska Vlada u komunikaciji prema hrvatskoj javnosti kaže potpuno isto.

“Premijer (Andrej Plenković), ministar vanjskih poslova (Gordan Grlić Radman), pa i svi državni zvaničnici s kojima o tome razgovaram slažu se da je to strateški interes Hrvatske”, rekao je Kapor.

Hrvatska je, kako je naveo, zato i podržavala put Crne Gore u NATO, razvoj njenih obavještajnih službi, školovanje vojnog kadra, pomagala je Crnoj Gori u prilagođavanju zakona i administrativne prakse i još mnogo čemu drugom.

I dalje priželjkuju povratak DPS-a: Crnogorski političari su persone non grata zbog Aleksandra Vučića, DPS nije bio pod uticajem Rusije ali je organizovani kriminal bio svjetska klasa

Kapor smatra da je blokiranje poglavlja 31, proglašavanje nekolicine crnogorskih funkcionera personama non grata, posljedica ponašanja nove vlasti u Crnoj Gori koja je, kako kaže, pod snažnim uticajem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

“Neću vam otkriti nikakvu tajnu da je Hrvatska zatvarala jedno, ponekad i oba oka na odluke i procese u Crnoj Gori u vrijeme vladavine DPS-a. Međutim, DPS nije bio pod uticajem Vučića ili Rusije na način na koji su tome podložne aktualne vlasti. DPS je imao demokratskog deficita, tranzicija se odvijala sporo, pravna država nije bila osobito funkcionalna, a jedino je organizovani kriminal bio uistinu svjetska klasa”, ocijenio je.

Ali, kako je dodao, država se vodila iz Podgorice, a ne iz Beograda ili nekog drugog centra.

“Sad kad se to promijenilo, promijenio se i odnos Hrvatske prema otvorenim spornim bilateralnim pitanjima, ali bih rekao da ni interes službenog Zagreba da Crna Gora postane članicom EU nikad nije bio veći nego danas”, poručio je Kapor.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova u julu prošle godine je nepoželjnima u Hrvatskoj proglasila predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića (Nova srpska demokratija), poslanika Milana Kneževića (Demokratska narodna partija) i potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića (Demokrate). Odluka je uslijedila nakon što je u crnogorskom parlamentu izglasana Rezolucija o genocidu u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu.

Kapor objašnjava da je Hrvatska, zbog promjene odnosa Crne Gore prema njoj, napravila tri stvari – nosioce politike koju smatra pogrešnom proglasila je personama non grata, uputila je popis otvorenih pitanja o kojima želi razgovarati i treće, jasno i javno poručila Crnoj Gori da će pažljivo pratiti poštovanje svih obaveza koje je Crna Gora preuzela u pregovorima s EU.

“Kad govorimo o preuzetim obvezama, one se ne tiču (samo) odnosa s Hrvatskom. Govorimo o rezultatima promjena na koje se Crna Gora sama obavezala u otvorenim poglavljima”, podsjetio je.

Komentarišući izjavu Plenkovića na Bledu, rekao je da je hrvatski premijer samo ponovio ono na što se Hrvatska obavezala u Saboru – da blokade neće koristiti kao alat za rješavanje bilateralnih pitanja.

Plenković je prije nekoliko dana s Bledskog foruma poručio da pokretanje bilateralnih pitanja “nije zdravo za proces pridruživanja”, aludirajući na to što je Slovenija blokirala Hrvatsku na putu ka EU.

“Plenković nije rekao ništa novo – mjeriće rezultate. Možemo se mi sada ponašati po onoj – ja tebi serdaru, ti meni vojvodo, ali gdje ste s rezultatima, znate i sami bolje od mene”, istakao je Kapor.

Prema njegovim riječima, što se bilateralnih odnosa tiče, čini se da je Crna Gora reagovala i da su razgovori o spornim pitanjima počeli.

“To je dobar znak i veliki iskorak. Nešto će se riješiti, nešto će ostati otvoreno, a za neka pitanja će se dogovoriti put kojim će se ići u rješavanju i to je, složićete se, dobro za obje strane”, poručio je.

Kovač smatra da je izjava Plenkovića važna i nesumnjivo u evropskom duhu i, iako se formalno odnosila na odnose Hrvatske i Slovenije, ona je relevantna i za Crnu Goru – tim prije što je Hrvatska upravo bilateralnim sporovima obrazložila svoju nesaglasnost sa zatvaranjem poglavlja 31.

“To pokazuje da između principijelnih izjava i konkretne politike često postoji raskorak. Hrvatska, kao članica EU, ima pravo da blokira put Crne Gore, ali joj je jednako u interesu da slijedi neke stavove Evropske unije (bili oni formalni ili ne), koji su na poziciji da bilateralni sporovi ne bi trebalo da budu prepreka procesu proširenja”, objasnila je.