Hibridni rat protiv pravoslavlja: Crna Gora iz NATO „štita“ nišani i Beograd!

Državni i vojni vrh Crne Gore poslednjih mjeseci povukao je niz poteza u saradnji sa NATO, čime je ova država postala dio regionalne sajber infrastrukture Alijanse u regionu. Njena okosnica je linija saradnje Podgorice, Tirane i Prištine, koja je spremna da kao metu svog djelovanja proglasi Srbiju i njene partnere, prije svega – Rusiju.

Do informacija o riziku da Crna Gora postane najagilniji eksponenet „meke moći“ NATO, a prije svega SAD, došle su srpske obavještajne službe i proslijedile ih ključnim figurama u državi. U središtu ove igre zvanične Podgorice nalazi se naglo jačanje informatičkih kapaciteta ove države, potpomognuto od strane Zapada. Pod velom odbrane od potencijalnih ruskih, kineskih i drugih uticaja, Crnoj Gori je omogućeno i ofanzivno djelovanje na okruženje, pa i hibridni napad na Srbiju, koja se nalazi u delikatnom trenutku – bliže se parlamentarni izbori, pojačavaju udari na njenu vojnu neutralnost, kao i pritisci da se pošto-poto pronađe rješenje za konačan satus Kosova (do sada su „na stolu“ bile izuzetno nepovoljne opcije po našu stranu).

– Prava meta može biti samo Beograd, jer Srbija nastoji da saradnjom sa Rusijom i Kinom realizuje važne energetske, ekonomske, vojne i bezbjednosne interese – objašnjava visokopozicionirani sagovornik „Novosti“ iz bezbjednosnih struktura.

– Za SAD, Crna Gora je ključni saveznik u regionu i izvršilac američkih interesa na Balkanu, gdje, prema njihovom viđenju, Rusija pokušava da obnovi svoj uticaj. Zato je u toku intenziviranje saradnje Crne Gore i SAD u oblasti suzbijanja hibridnih prijetnji, kroz zajedničke aktivnosti crnogorskih i američkih sajber timova.

Sagovornik „Novosti“ podsjeća i na to da je Crna Gora najmlađa članica koja ne može da pomogne NATO u borbenim operacijama. Ona je zato na putu da postane poligon za postavljanje „antihibridnog štita“ na Balkanu. To podrazumijeva i razvijanje kapaciteta kojima bi, kako bi ojačala svoju poziciju u Briselu i Vašingtonu, mogla da se uključi i u eventualnu kampanju protiv Srbije.

– Crna Gora, pod NATO kišobranom, nema realnih razloga da bude zabrinuta za svoju bezbjednost, pa ni da se brani od neprijateljskih sajber napada. Podgorici ne prijeti niko iz regiona, a posebno ne iz Srbije ili BiH. To dodatno podgrijeva mogućnost da se, pod maskom odbrane, iza svega krije širenje „meke moći“ NATO i SAD prema Srbiji – objašnjava naš sagovornik.

Kao glavno opravdanje za informatičko jačanje i približavanje centrima sajber moći, vlast u Crnoj Gori pred domaćom stručnom javnošću koristi aferu „Državni udar“ i navodne opasnosti koje je ovaj slučaj otkrio.

Ovakva rabota zvanične Podgorice dolazi do izražaja u veoma osjetljivom trenutku, u kome je narod Crne Gore izložen izuzetno dubokim političkim i nacionalnim podjelama. Tamošnji režim poslednjih godina insistira na stvaranju takozvane Crnogorske crkve, što se tumači kao najveći korak u političkom inženjeringu stvaranja crnogorske nacije.

RECEPT SA BLISKOG ISTOKA

Hibridno ratovanje sastavni je dio ostvarivanja političkih ciljeva u savremeno doba, a u zapadnim vojnim strategijama već decenijama ima izuzetno važno mjesto. Podrazumijeva skup propagandnih, informatičkih i medijskih aktivnosti čiji je cilj slabljenje protivnika i priprema terena za ostvarenje drugih vojnih i nevojnih ciljeva. Ovaj koncept uspješno je primenjivan u ratovima na Bliskom istoku, a njegovi segmenti se vide u širenju „meke moći“ razvijenih država.

NABAVKA RADARA

Svoj angažman u „antihibridnom štitu“ zvanična Podgorica je ozvaničila proljetos pristupanjem evropskom Centru izuzetnosti za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama. Sa SAD je u međuvremenu postignut dogovor o obuci, u čijem sklopu je elitni tim američke komande za sajber odbranu, predvođen Dejvidom Luberom, boravio u Crnoj Gori. Sastavni dio aranžmana je i nabavka vojne i informatičke opreme i radarskih sistema. U ovom paketu Crnoj Gori je stigla i donacija od osam miliona evra namijenjenih suzbijanju sajber pretnji.