Piše: Saša Dr.Đurović

“Došao sam i sjeo u drugi red. U prvom su bili neki privrednici, pomislih da se ne guram… Prilazi mi djevojka i kaže: ‘Ne možete tu da sjedite’. Ja joj kažem da sam pozvan i navedem ime. Ona gleda u papire i odgovori: ‘A evo Vas, Vi ste od petog reda pa na gore’. Ustao sam i pošao doma”.

A ratko bozovic je, ne tako davno, u Nikšićko kino, sjedio u četvrti red, bez imalo blama. Mnogo toga je u karakteru, a taman toliko godina je predavao na djukanovićevu fakultetu.. Što negdje govori i o njemu i o poslodavcu mu na fakultetu „humanističkih studija”.. O ironije!? Pisao sam o tom dok je bio živ pa sad da ga ne osuđujemo, sad bi bilo degytantno, a možda i nije Ratko birao, nego ona mu “stopanica” umjesto njega.

Brana sam vidio prvi put u martu 2006 godine, tu zimu sam proveo u Pg. Na Marezi je Budućnost na nekom terenu imala trening, upade mi u oči povisok brka, kao crtani junak Šilja, grlat, duhovit, neobičan, pitah druga -ko je ovaj-? A tu jedan, trener, ok je.. Bio je tad tu i Savo Parača sa tad malim sinom, gledali su ribe u obližnjem ribnjaku. K’o sad da gledam, pamtim skoro k’o Šofranac, što i nije uvjek dobro.

Elem, to što je Brano napustio narečenu manfestaciju je jedini ispravan postupak normalnog čovjeka, koji ima elementarno samopoštovanje.. A onda vidjeh u prvom redu sve te ”zaslužne” privrednike, sportske radnike, “samoupravljače”, kamarilu tu iz politike.

Pa upade u oči jedna, onako, povisoka, možda zbog “kopački”, u plavo belom dresu. Nađa, zapamtio sam joj ime, simpatična, al kao da je igrala polušpica trofejnog, sve onako sa šiškama, ona u prvi red! Ili kao da je igrala viseću polušpicu što rekli hrvati. Čim su je tu pozicionirali.

Na centarfora, ima visinu. Ili na lažnu devetku. No nije, igrala je “između dvije vatre” ispred zgrade, al’ eto, na obljetnicu 100 godina kluba ona u prvi red. Ona i još takvih masu.. A ti Brano, ajd’ polako, od petog pa nazad, guraj.

Nazadna je takva CG, nezavisno od fudbalskog kluba, ali to je em ružno, em je nevaspitano. Em nema veze s mozgom. Takva CG je Žikina dinastija. A da je mene neko kojim slučajem zvao ( a za malo nije ) na pomenutu prigodu naravno da ne bih došao, jer bi i mene vjerovatno poslali makar u drugi red, a ja bih se grohotom nasmij’o i okrenuo im leđa.

Nijesam siguran da li bi ih “pozdravio” tako krotko kao Brano, mada Brano je postupio dobro. Nijesu oni koji su pristali na poniženje, oni su tu zbog mrvica, pa trpe, tako trpeljivi, bez stava i identiteta.

 

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi