Guske koje ne lete na jug
Piše: Arhangel Mihajlović
Sanjao sam jedan san. Sanjao sam da živim u kraju gdje guske zimi ne lete na jug. Ostaju među nama da zimuju do kraja naših života. Sanjao sam da mi se život pretvorio u jednu dugu zimu. Mislio sam da sanjam, ali sam se probudio.
Ostadoše sve guske da prezime u našim krajevima. Izgubiše želju za visinama širokog neba i sunčanim predjelima toplog juga. Pronašle su guske više položaje našeg krajolika kako bi preživjele među onima koji nijesu imali krila ili im nije suđeno da odlete odavde. Odabrale su one rezon, da im je bolje biti u zavjetrini visokog mjesta u poznatom kraju, nego da rizikuju mjesto na jugu među hiljadama drugih gusaka. Jer i nije nešto, biti neka guska ako su svi oko tebe tvoji rođaci i teško se može se diviti svom gakanju ako svi okolo na isti način gaču.
Kao i svaka druga promjena na ovom svijetu i ova promjena sa guskama je došla postepeno rekli bi neki neprimjetno. Godinama je u našem kraju sve više gusaka ostajalo zimi. Ali niko nije obraćao pažnju. Godinama smo se navikavali na njihovo sve glasnije gakanje. Sve do ove zime kada se osim guščijeg gakanja čuje se još jedino tišina. Što visočije mjesto pronađe neka guska to je glasnije njeno gakanje. One guske sa vrhova drveća su najglasnije. Primijećeno je čak da ostale ptice stanarice iz razloga materijalne prirode, zarad mrvica hrane, oponašaju guske. Oponašajući ova snalažljiva guščija stvorenja, ostali vrapci i štiglići, razni golubovi prevrtači, tokom zimskih mjeseci postaju vjerodostojnije guske od samih gusaka koje su to po prirodi. To se zove mimikrija. Jednom riječju guske možda i jesu spasile Rim, ali su i pokorile naš kraj.
Jednom će da dođe proljeće i kod nas. Poznato je da se proljeće najavljuje cvrkutom lasta i zujanjem pčela. Samo je pitanje da li ćemo moći da ga čujemo ovako ogluvljeli od silnog gakanja oko nas. Da li nam se obilo o glavu nešto što nas naši preci nijesu naučili da prepoznamo? Možda ćemo biti osuđeni da živimo u vječnoj zimi sa guskama koje nijesu odletjele na jug.
U ono vrijeme kada bude više gusaka koje zimi ne lete na jug u našim krajevima, od onih koje tamo letle , onda će to biti pouzdan znak da nas je stigla istina iz starih vremena. Prokletstva predaka uvijek se obiju o glavu potomaka. To je upravo bio slučaj sa nama ove zime. Za sada samo u mojim snovima. Ali bili to moji snovi ili ne, tek guščije gakanje može postati zvanična melodija našeg kraja po čijim taktovima ćemo učiti prve korake novog plesa. Gačući ćemo voljeti i mrzjeti, živjeti i umirati. Ako tako bude, koga će onda dvije male ptice na telefonskoj žici podsjećati na nešto što ne smijemo zaboraviti?