Grajf: Bez priznavanja zločina iz Drugog svjetskog rata, nema istinskog pomirenja na Balkanu

Predsjednik Nezavisne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u Srebreničkoj regiji u periodu 1992. do 1995. Godine, izraelski istoričar Gideon Grajf ocjenio je danas da sve dok postoji poricanje ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu i kasnije tokom devedesetih godina nema šanse za istinsko pomirenje naroda na Balkanu.

Povodom obilježavanja 29 godina od zločina u Srebrenici on je za Tanjug rekao da se pravo pomirenje među narodima Balkana može desiti samo uz uvažavanje istorijskih činjenica.

„Bez uvažavanja nalaza Nezavisne međunarodne istražne komisije o stradanjima svih naroda na području Srebreničke regije od 1992. do 1995. godine i bez uzimanja u obzir žrtava svih etničkih zajednica uključenih u BiH i svih okolnosti koje su dovele do rata i ratnih zločina i bez internacionalizacije ovog sveobuhvatnog pristupa potrebnog za pravdu u istorijskom i vojnom kontekstu i bez razlikovanja težine zločina počinjenih na svim stranama – nije moguće ići ka međusobnom pomirenju i stvaranju istinskog mira“, rekao je Greif.

Nažalost, kako je rekao, različite strane u regionu Balkana, posebno hrvatske i bošnjačkih muslimana, nisu spremne da priznaju zločine iz prošlosti koje su počinili, a sve dok do tog priznanja ne dođe, šansa da se prebrode rane prošlosti i ožiljci prošlosti su slabe.

Na pitanje kako ocjenjuje situaciju u BiH i regionu posle donošenja rezolucije o Srebrenici u UN, Grajf smatra da će ona samo dovesti do produbljivanja neslaganja.

„To je nesrećna odluka, koja će, nažalost, samo dovesti do produbljivanja sukoba u Bosni i Hercegovini, ali će ih proširiti i na čitav region Balkana, koji je svjedok previše sukoba u svojoj istoriji“, rekao je Grajf.

On je naveo da je Nezavisna međunarodna istražna komisija o stradanjima svih naroda u Srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine, kojom predsedava, imala sveobuhvatan, a ne parcijalan pristup i uzela u obzir sve tri godine rata i svih 100.000 žrtava svih etničkih zajednica, bez diskriminacije i proglašavanja samo jedne etničke grupe kao „apsolutne žrtve“, jer, kako je objasnio, u ratovima ima ratnih zločina na svim stranama i sve okolnosti se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

Podsjetio je da Komisija u svom zaključku Izveštaja poziva na miran završetak svih sukoba i kulturu sjećanja na sve žrtve, kao i na stvaranje harmonije i pomirenja između svih involviranih strana u BiH.

„Usvajanje Rezolucije u UN o slučaju Srebrenica bilo je otvaranje Pandorine kutije. Bila je to odluka koja je dovela do upravo suprotne situacije. Ovo je nepromišljen i nepotreban korak, posebno nakon 29 godina. Izvlačiti iz konteksta samo jedan dan 11. jula iz rata u BiH koji je trajao tri godine i bazirati Rezoluciju na samo jednom danu rata je pogrešno. Tribunal je u Nirnbergu uzeo u obzir sve okolnosti i ratne zločine počinjene od 1941. do 1945. godine“, ukazao je Grajf.

On je objasnio i da bi tako izvlačenje iz konteksta bombardovanja Drezdena ili bombardovanja Nagasakija i Hirošime dovelo do pogrešnih zaključaka – da nije bilo koncentracionih logora i da su „apsolutne žrtve“ Drugog svetskog rata Nemci u Drezdenu i Japanci u Nagasakiju i Hirošimi, a savezničke snage koje su oslobodile jevrejski narod iz logora smrti – bile bi proglašene „apsolutnim zlikovcima“, što je, kako je istakao, potpuno apsurdno.

„Stoga je Rezolucija o samo jednom danu rata u BiH apsurdna i jednostrana sa velikim posledicama i diskriminacijom 100.000 žrtava. U ratovima nema anđela i ništa nije samo crno-bijelo. Nedostaje nijansa sive u ovoj Rezoluciji UN o slučaju Srebrenica, jer je to slučaj koji dovodi u pitanje definiciju genocida i dovodi u pitanje Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i prava žrtava na kulturu sećanja na žrtve na svim stranama. Politizacija genocida je opasna, jer nije svaki ratni zločin genocid. U Srebrenici su bili ratni zločini, u Bratuncu su bili ratni zločini i u Kravici su bili ratni zločini. Ali počinile su ih različite strane u Bosni i Hercegovini. Da li su svi ovi ratni zločini genocid? Ne, nisu“, ukazao je Greif.

On smatra da treba podsjetiti Ujedinjene nacije i svijet da je čovječanstvo izgubilo 60 miliona ljudi u Drugom svjetskom ratu.

„Kako zovemo to planetarno masovno ubistvo u logorima istrebljenja i ogromnim nacističkim vojnim operacijama? Sve zemlje su izgubile ljudske živote u Drugom svjetskom ratu. Svi moramo da njegujemo kulturu sjećanja, na svih 60 miliona žrtava. Postoji li Rezolucija o 60 miliona žrtava Drugog svjetskog rata? Ne. Dakle, žrtve – sve žrtve Bosne i Hercegovine zaslužuju da se pamte i da ne budu diskriminisane ovom jednostranom rezolucijom o Srebrenici“, rekao je Grajf.

On je podsjetio zemlje članice UN na masovno ubistvo 60 miliona ljudi u Drugom svjetskom ratu, zbog čega su i osnovane Ujedinjene nacije – da spasu svijet od pošasti i istrebljenja i zločina počinjenih u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

„Nakon 1945. godine u svetu je bilo na desetine ratova i ne mogu se svi ratni zločini definisati kao genocid. Postoji samo politizacija koju moramo izbjegavati i odbacivati i držati se istorijskih činjenica i definicije o genocidu“, istakao je Grajf.

Na pitanje kako će uopšte zemlje koje su glasale za rezoluciju tu rezoluciju primjeniti i kako će obilježavati Međunarodni dan sjećanja na Srebrenicu, Greif pretpostavlja da će većina zemalja datum 11. jul tretirati samo kao preporuku.

„Proces pretvaranja određenog istorijskog dana u dan nacionalnog sjećanja je dugotrajan proces i treba da se zasniva prije svega na međunarodnom priznanju svih naroda. Nadu da ova apsurdna i diskriminatorna Rezolucija o Srebrenici neće biti obiljježena onoliko široko kako su je očekivali sponzori, daje i podatak da su od 193 zemlje članice samo 84 glasale za, njih čak 109 nije bilo za“, istakao je Greif.

On smatra i da mnoge zemlje imaju rezerve i dileme oko jednostrane Rezolucije o Srebrenici koja govori o „apsolutnoj žrtvi“, a izostavlja sve druge žrtve.

„Tako da bez uzimanja u obzir istorijske istine i sagledavanja ratnih dešavanja i svih okolnosti trogodišnjeg rata koje su dovele do slučaja Srebrenica, različite zemlje neće implementirati Rezoluciju UN“, smatra Greif.

Na pitanje kako komentariše odluku Skupštine Crne Gore da usvoji Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahau, on je ocjenio da između zločina koji su počinjeni u tim logorima postoji mnogo zajedničkih imenitelja.

„Mnogo je zajedničkih imenitelja između zločina nacističke Njemačke i zločina ‘ustaša’ i ‘Nezavisne Države Hrvatske’. Kao što sam dokazao u svojoj knjizi ‘Jasenovac, Aušvic Balkana’ i istraživanjima, zločini ‘ustaša’ sa 57 metoda svirepog ubijanja Srba, Jevreja, Roma i antifašista bili su primitivni i varvarski i ne manje brutalni od holokausta i počinjenog genocida sistematskim industrijskim ubistvima nacionalsocijalističkog režima u logorima za istrebljenje i uništenje kojima su upravljali njemački nacisti između 1933. i 1945. godine“, naveo je Grajf.

On je istakao da je zato ispravno tretirati zločine ustaša strogim i striktnim standardima, „kojima se odnosimo prema zločinima nacističke Njemačke – zločinima koji se moraju pamtiti i na koje moramo stalno podsjećati, kao upozorenje čovječanstvu, da se ovakvi režimi kao što su nacistički i ustaški, više nikada ne vrate“.