Građani sjevera Kosova mjesec dana od zatvaranja srpskih institucija: Kao da je ružan san

Kao da je ružan san. Košmar iz koga očekuju buđenje. Ovako građani na severu Kosova, bez da puno kažu, opisuju kako im je, mjesec dana od ukidanja srpskih institucija.

Atmosfera zbunjenosti i neizvjesnosti primjetna je od Leška sve do Sjeverne Mitrovice. Tome bez sumnje doprinose policijske baze. Neke su stare, neke nove, a neke izgledaju kao tvrđave.

Duž tog puta dio srpske svakodnevnice postale su i pojačene patrole Kosovske policije, blindiraa vozila… Svoje dnevnice uredno upisuju i pripadnici Kfora. I njih je mnogo više nego ranije.

U saopštenjima naglašavaju da je njihova misija u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN.

Ipak, za većinu građana ovog dijela Kosova, ova svakodnevnica je u moru novonastalih muka – trenutno najmanja.

Ni na nebu ni na zemlji

U razgovoru sa reporterima Kosovo onlajna kažu da im je prvo ukidanje srpske robe, zatim ljekova i na kraju dinara već proizvelo dovoljno komplikacija da im neka nova nije trebala. A dobili su je.

Od prije mjesec dana umjesto da najjednostavniji admiistrativni problem riješe u roku sat vremena sada su „ni na nebu ni na zemlji“. U najboljem scenariju, kažu, za takav posao će im ubuduće trebati čitav dan. Najgorem scenariju se ne nadaju. Citiraju onu narodu: „I od većeg zla ima gore“, pa strpljivo čekaju.

„Prije mjesci i po dana sam se drugi put porodila, rodila drugo dijete i ono što me je ovoga puta zadesilo zaista je kao neki ružan san“, priča Danijela Gvozdić iz Sjeverne Mitrovice.

Ironično kaže da njeno živo i zdravo dijete trenutno „ne postoji“.

„Ono nigdje nije zabilježeno u matičnoj knjizi rođenih i to za sobom vuče mnoge posljedice. Moje dijete nema zdravstvenu knjižicu, roditeljski dodatak ne ostvarujem… Zapravo, pitam se hoće li moje dijete moći da primi bilo koju vakcinu. Znate, djeca nisu stvari. Oni ne bi smjeli da čekaju na sve ovo. Po hitnu postupku treba sve ovo da se riješi, jer djeca su naša najbolnija tačka i mislim da sve ovo ne bi trebalo oni da preživljavljaju, a i njihovi roditelji zajedno sa njima“, kaže iskreno ova mlada majka.

Crnohumorna komedija

Načelnik Opštinske uprave Sjeverna Mitrovica Saša Petrović kaže da slučaj Danijele Gvozdić nije jedini, a da su se, ni krivi ni dužni, na udaru našli obični građani.

„Posle mjesec dana od upada u kancelarije privremenog organa kao i lokalnih administrativni službi desilo se to da od tada 400 ljudima ima uskraćeno pravo na rad, uzurpiran im je poslovni prostor, ne mogu da odlaze na svoj posao. Iako smo od početka postavljali pitanje i čekali odgovor, do dana današnjeg nismo dobili odgovor kada će nam biti omogućeno da ponovo počnemo da radimo“, kaže Petrović.

Kaže da je građanima na sjeveru ukidanjem ovih institucija ukinuto ne samo pravo na život, kada je reč o novorođenoj djeci, već, kao u nekoj crnohumornoj komediji – pravo na smrti!

„Porodice onih kojima je neko preminuo ne mogu da ga upišu u matičnu knjigu umrlih, ne mogu da ostvare pravo na ostavinsku raspravu, pa čak i ako je pokojnikova želja bila da bude sahranjen negdje u centralnoj Srbiji to je takođe nemoguće ispuniti“, priča Petrović.

Dodaje da je spisak novonastalih problema velik i da je povezan sa svim onim običnim životnim pitanjima.

„Mladi parovi koji su željeli da se sklope bračnu zajednicu, od 30. augusta je to neomogućeno u našoj teritoriji. Sva djeca koja se rode u međuvremenu, biće vanbračna djeca, pa će se nakon toga, u nekim drugim postupcima utvrđivati njihov status“, objašnjava.

Kao jedan od ključnih problema navodi pitanje dječije zaštite

„To je trenutno jedan od gorućih problema. Po Zakonu o podršci i poboljšanju materijalnog položaja porodica sa djecom, naše službe su se bavile hendikepiranom djecom ili ometenom u razvoju. Naše službe su ponosile zahtjev i spremali dokumentaciju da bi pred nadležnom komisijom koja je radila pri Zdravstvenom fondu, utvrđivali stepen ili invaliditeta ili bolesti te dece. A nakon toga određivali, recimo, ličnog pratioca, personalnog asistenta prilikom odlaska u školu ukoliko je reč o djeci školskoj djeci i ostvarivanje nekih drugih prava koje porodice koje imaju takve probleme neće moći da ostvaruju. Zaista dolaze u problem baš te kategorije lica i porodice koje su zaista najviše pogođene ovom mjerom zatvaranja lokalnih administracija“, ističe Petrović.

Kao drugi ozbiljan problem navodi pitanje socijalnih davanja, socijalne pomoći i jednokratnih novčanih pomoći.

„Sve je to od 30. augusta onemogućeno porodicama koje žive na teritoriji opštine Sjeverne Mitrovice. To je nemali broj ljudi koji nisu mogli da se na drugi način materijalno zbrinu, pa su kroz te jednokratne novčane pomoći osvarivali neke svoje osnovne životne potrebe. Živjeli su od te pomoći“, upozorava Petrović.

Objašnjava da je u toj kategoriji veliki broj građana koji je zbog svog zdravstvenog stanja imao potrebu da se obrati opštini jer sredstva koja je dobijao od zdravstvenog ili penzinogo fonda na ime liječenja nisu bila dovoljna.

„Mi smo imali veliki broj građana koji su zbog svog zdravstvenog stanja imali potrebu da se obraćaju opštini. Podnosili su zahtjeve i mi smo kroz jednokratne novčane pomoći plaćali odlaske na liječenje u veće zdravstvene centre, plaćali skenere, tumor markere… Sve je to od 30. avgusta onemogoćeno građanjima sa teritorije opštene Sjeverna Mitrovica i sve tri opštine na sjeveru Kosova. Zaista ovo ako se nastavi, pazite prvih je mjesec dana prošlo, pojmim se da će s aspekta humanih prava, socijalnih prava ovo zaista poprimiti oblike jedne katastrofe, jer to će zaista tako izgledati na terenu i biti tako“, upozorava Petrović.

Gdje da idemo odavde?

Građani Sjeverne Mitrovice priznaju da im je sve teže i komplikovanije da žive. A ništa drugo ne traže.

„Znate kako, vrlo je teško. Meni trenutno nije potreban ni jedan dokument, ali stariji ljudi se jedva snalaze. Mole nekoga da ih preveze do raške kako bi izvadili neki dokument. Ne vidim izlaz iz ove situacije“, kaže jedna od mlađih žiteljki grada na Ibru.

Drugi sagovornik podsjeća da je ukidanje srpskih instituicija samo nastava problema sa kojima se suočavaju, podsjećajući da je sve počelo ukidanjem dinara.

Na pitanje kako se snalaze lakonski širi ruke.

„Kako? Kako znamo i umijemo. A nego gdje? Gdje je drugo da idemo? Jel to lijepo, jel to normalno, jel to zdravo? Da penziju koju smo zaradili i radili godinama, za terapiju mora da se ide u Rašku ili bilo gdje. Jel to zdravo? Nije do dinara. To je sramota. To je sramota i bruka. I to svijet hladno gleda i šta? Ništa. To je normalno“, priča stariji gospodin.
„Puno toga mu je na duši, pa je olakšava. To bi onaj bez i minute škole riješio. Ne može da se traži i da se dobije nešto što nikad nije bilo. To govori da je Kosovo sa svetinjama i sve to, srpska zemlja, i Srbija“, poručuje.

Ništa drugačiji odgovor nismo dobili ni u centru Sjeverne Mitrovice.

Neki od građana kažu da Vlada Srbije čini sve da bi olakšala život ljudima, ali da posljednja dešavanja komplikuju narodu život.

„Sve je teže i teže i komplikovano za narod. Najviše ispaštaju građani. Za osnovne usluge mi moramo da idemo za Rašku. I to naša vlada sve čini da nam pruži usluge da bude što dostupnije. Međutim ovo je sve teže izdržati“, poručuje jedan od prolaznika.

Jedan od mlađih Mitrovčana koji nije želio pred kameru razmišljao je nekoliko minuta prije nego što je odgovorio na krajnje jednostavno pitanje: „Kako živite, mjesec dana kasnije“.

„Košmar iz koga čekamo buđenje. Tako se osjećamo“, kaže kratko.

(Kosovo Online)