Govorite, Katniću

Piše: Marko Milačić

Gospodine Ðukanoviću, kako se osjećate dok se hapse, pritvaraju i procesuiraju vaši „vojnici“?

Dok se, za sada, slobodno krećete – posmatrajući kako se, kao kula od karata, iz dana u dan, ruši vaša tri decenije građena imperija – da li pomišljate da se „predate“ i olakšate svojim drugovima?

Gospodine Ðukanoviću, podržali ste inicijativu kojom se traži da se Katniću omogući da se brani sa slobode, a da li ste možda pomislili na to da mu, umjesto licemjernog podržavanja licemjernih inicijativa, istinski olakšate i prekinete vašu omertu?

Gospodine Ðukanoviću, Katnić je tamo gdje jeste zato što je bio dio vaše decenijske organizacije u kojoj ste vi, a ne on, bili na vrhu. Jasno, krivična odgovornost je individualna, ali, gospodine Ðukanoviću, pored Krivičnog zakonika postoji još jedan Zakonik u Crnoj Gori. Zove se – obraz.

Gospodine Ðukanoviću, dok se vi, još uvijek i ničim zasluženo, slobodno šetate, dotle gospodin Katnić, koji je godinama bio vaša tužilačka brana, sada štrajkuje glađu, kako najavljuje, možda i do smrti. Teško da išta može biti licemjernije od toga da pozivate tužilaštvo da mu omogući da se brani sa slobode uz to još i targetirajući tužilaštvo, dok vi na slobodi ćutite o onome u čemu ste zajedno učestvovali, a vi i – predvodili.

Gospodine Ðukanoviću, vaš intimus i njegov sin, Lazovići, uhapšeni su, dok vi i vaš sin slobodno šetate i pripremate se za ljetnju sezonu od Budve do Dubaija, vjerovatno olakšani samozavaravajućom činjenicom da ste im pomogli time što je vaša partija objavila poneko prigodno, licemjerno partijsko saopštenje, koje je Lazovićima olakšalo isto koliko i Katniću vaša licemjerna podrška ovoj licemjernoj inicijativi u vezi sa njim.

Gospodine Đukanoviću, Lazovići su vaši vojnici, u šemi vaše propale imperije Zoran Lazović bio je jedan od vaših najodanijih, ako ne i najodaniji, saradnik, pa zašto sada ćutite, kao da ste vi radili za njega i njegovog sina, a ne on za vas i vašeg.

Nije Zoran Lazović, koliko znam, bio na vašim poslaničkim i drugim listama, nego vi lično i to kao prvi, ali je zato Zoran Lazović radio to što je radio, da bi vi pobjeđivali sa tim listama, što se jasno vidi iz presretnutih razgovora, ali i bez njih, to je jasno isto koliko i činjenica da ste vi i vaš sin sada na slobodi, a on i njegov iza rešetaka.

Gospodine Đukanoviću, vaša dugogodišnja saradnica i brana vaše urušene imperije u sudstvu, Vesna Medenica, procesuirana je, a njen sin je iza rešetaka, dok vi šetate i držite lekcije o regionu, geopolitici, i, samo ponekad, šmekerski, uz konjak, iz usta vašeg partijskog podmlatka, procijedite koju ispraznu floskulu o revanšizmu oslobodilaca od 30. avgusta.

To neće, gospodine Ðukanoviću, olakšati Medenici i njenom sinu, osim jedino vama i vašem sinu, eto toliko da vam bude lakše, da možete sebi i ljudima oko vas reći: „Nije da nisam dao sve od sebe“, dok sa slobode, uživo pratite kako se urušava vaša imperija, dok sa slobode, ćutke, redom ispraćate vaše drugove i vojnike iza rešetaka, dok omertom jedino i samo jedino branite sebe i sebi najbliže, po cijenu i da pohapse sve do vašeg kućnog praga.

Gospodine Đukanoviću, sjećate li se Veselina Veljovića? To je onaj, da vas podsjetim, koji je u vašem zajedničkom biznisu uništavanja Crne Gore za vas hapsio, nadzirao, utjerivao strah, slao kordone na neistomišljenike, vaš savjetnik, gospodine Ðukanoviću. Njega ste već i zaboravili, iza rešetaka je, a slobodan čovjek, je li, pritvorenom ne vjeruje.

Sjećate se gospodina Svetozara Marovića, gospodine Đukanoviću? Tada ste vi i vaš Milivoje Katnić, pa i Zoran Lazović, i drugi vaši, hapsili svoje najbliže, gospodina Marovića i njegovu porodicu, i tada sam gospodinu Maroviću, dok je glasno ćutao poručio „Govorite, Maroviću“, duboko vjerujući da je jedini spas, lični i duševni, ali i Crne Gore, da se čuje istina, a ona, gospodine Đukanoviću, uvijek olakšava i oslobađa.

Pa ako zaista želite da olakšate vašima, Katniću i Lazoviću, a duboko su vas zadužili, pa i drugima, onda umjesto licemjernih podrški licemjernim inicijativama, umjesto licemjernih saopštenja vaših partijskih juniora, umjesto licemjernog ćutanja – ako imate petlje: Govorite, Đukanoviću.

Isto, pa i mnogo više, važi i za gospodina Katnića, Lazovića, i ostale koji su iza rešetaka: nije spas u ćutanju, još manje u samopovređivanju, već jedino i samo u istini i prekidu opasne omerte, naročito kada svi vidimo koliko vi, gospodine Đukanoviću, licemjerno ćutite dok se vaši drugovi i saradnici hapse, tom ćutnjom dokazujući njima iza rešetaka, da i nijeste vrijedni ćutanja, u tom kodeksu kriminalne omerte, po kojem ste ih već uveliko – izdali.

Zato: Govorite, Katniću.

Gospodine Ðukanoviću, iako iz ono malo što vam je ostalo poslušnih medija, političara, organizacija i sl. fabrikujete priču o navodnom revanšizmu, odlično znate da je to samo plitki i jeftini pokušaj da umirite vlastitu savjest dok ste još na slobodi, prvoodgovorni, dok se oni koji su godinama bili ispod vas i radili za vas uveliko procesuiraju, pritvaraju i hapse.

Neće vam to pomoći, gospodine Đukanoviću, jer je pravda velika i duboka voda koju očigledno nikada niste, niti ćete razumjeti: ono što ste decenijama radili drugima, sada se vraća prvo vašima, a na koncu će i lično – vama.

Ne, nije to nikakav revanšizam, gospodine Đukanoviću, već sila veća od svih nas, ona sila koja je tu od kada je svijeta i vijeka.