Gorivo naše nasušno

Piše: Kasper I

Nekada su se ratovi vodili zbog teritorija. Danas – zbog energije. Tačnije, zbog nafte. I dok se frontovi otvaraju hiljadama kilometara daleko, posljedice se najbrže osjete tamo gdje boli najviše – na pumpama.

Rat na Bliskom istoku ponovo je podsjetio na staru istinu: gorivo nije samo roba, već geopolitičko oružje. Dovoljno je da se uzdrma jedan ključni pravac transporta, poput Ormuškog moreuza kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte, pa da cijene na berzama momentalno polete. A kad cijena nafte raste – sve ostalo je samo pitanje vremena.

Već sada su efekti vidljivi. U Crnoj Gori se najavljuju nova poskupljenja goriva. I to nije kraj, možda nije ni početak. Ukoliko sukob potraje, cijena barela mogla dostići 120, pa čak i 150 dolara, što bi pokrenulo lančanu reakciju u svim ekonomijama, pa i našoj.

Crna Gora tu nema mnogo izbora. Kao mala i uvozno zavisna ekonomija, ona samo preslikava globalna kretanja. Kako kažu iz sektora energetike, rast cijena energenata već sada pravi ozbiljan pritisak na snabdijevanje, a postoji i realna bojazan da bi tržište moglo trpjeti poremećaje ukoliko se trend nastavi.

Ali prava priča ne počinje na pumpi. Tu se samo vidi.

Prava priča počinje u prodavnici.

Gorivo je krvotok ekonomije. Svaki kamion koji vozi hljeb, mlijeko ili voće – vozi na dizel. Svaki brod koji doprema robu – pokreće nafta. Svaki proizvod ima u sebi skrivenu cijenu transporta, a ta cijena direktno zavisi od goriva.

Zato je pitanje koje se danas postavlja jednostavno, ali neugodno: ako gorivo poskupi još 20 centi – mora li poskupiti i hljeb?

Odgovor je – ne mora. Ali često i hoće.

Ekonomisti upozoravaju da rast cijena goriva može, ali ne mora automatski izazvati rast cijena namjernica – sve zavisi od trajanja krize. Ako sukob kratko traje, tržište se stabilizuje. Ako potraje, dolazi do inflatornog talasa koji se preliva na sve sektore. Drugim riječima – gorivo ne diktira samo cijene, ono diktira tempo života.

U Crnoj Gori, gdje su plate ograničene, a uvoz dominira, svaki cent na pumpi pretvara se u euro na kasi. I zato gorivo nikada nije bilo samo energent. Ono je mjera standarda, pokazatelj stabilnosti i često – okidač nezadovoljstva.

Istorija nas uči da su se ratovi vodili zbog nafte. Sada živimo u vremenu kada ratovi zbog nafte određuju kako živimo.

I koliko plaćamo.

Jer na kraju, nije pitanje da li će gorivo poskupiti.

Pitanje je – koliko će nas to sve zajedno koštati.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)