Kada uđete na portal Vijesti i vidite da je izašla kolumna Željka Ivanovića osjećaj je kao da ste ušli u Čađavu Mehanu gdje pijanac rastjeruje goste ubacujuči u džuboks novčić, da mu po ko zna koji put otpjeva pjesmu ,,Kuče laje, a ja mislim ti si, otiš’o si sarmu probo nisi”.
Kolumnista Željko Ivanović koji malo zna a mnogo mrzi je na dobrom putu da od koncerna napravi medijski kancer.
On je prvi put postao poznat javnosti bizarnim događajem koji se desio davne 1986. godine u „ruskim“ kulama, na šestom spratu, kada je sa terase iznajmljenog stana do tada nepoznatog Kraljevčanina, uznemiravalo stanare i prolaznike uporno, muklo meketanje svezane dvogodišnje koze.
Prolaznici su alarmirali predsjednika Skupštine stanara, jer se po tužnom meketanju koze činilo da je neki visoki muškarac izmuza do besvijesti.
Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da nije bila u pitanju koza već jarac, a šta joj je radio do tada anonimni Kraljevčanin ostalo je nepoznato do današnjeg dana.
Kasnije se ovaj Kraljevčanin dotakao pera i pod kodnim imenom Džuboks radi do današnjeg dana.
Nikada ga nije interesovalo ko ubacuje u džuboks, već koliko, i tako je dobijao razne nadimke, Dinarić, Dolarov, Rubljov, Evrov, uvijek dosledan samom sebi ,,ko da više njemu se piše”.
Željko Ivanović je postao i za crnogorske prilike najveći prevarant jer je uspio, ,,ližući” se sa Milom Đukanovićem, da uzme milion evra i da poslije glumi opozicionara kroz antisrpske medije.
Osim nesporne sposobnosti da, ne birajući sredstva, dođe do novca ostali dometi su mu veoma skromni.
Procjenjuje se da mu je do sada najveći politički i lični uspjeh rukovanje sa Milom Đukanovićem, za koji je tada i sam Đukanović izjavio ,,Zadovoljstvo mi je što je Ivanovič došao na prijem”.
Ostali politički pokušaji da postane premijer, prvo sa Pozitivnom, pa Urom i sada sa ,,Centralističkim blokom” ostali su i ostaće pusta želja ovoga narcisoida.
Svaki put obeća nalogodavcima da će im njegove pisanije i brljotine pomoći u ostvarenju njihovih političkih ciljeva, i uvijek ih prevari, ishod bude isti, tekstovi prazni a njegovi džepovi puni.
Najjnoviji napadi na predsjednika Skupštine su pucanj u prazno, a fašizam koji je ispoljio u poslednjoj kolumni da Andrija Mandić treba da se izvini Hrvatima zbog ,,Oluje” ostaće upamćen kao jedan od najsramnijih ikada objavljenih tekstova.
Koliko neke boli uspjeh i mudrost Andrije Mandića, koji je uspio da porazi mnogobrojne antisrpske političare, medije i analitičare, najbolje se ogleda u sadržaju teksta ovakvih i sličnih kolumna.
Andrija Mandić je prvi političar koji je uspio da uvede Srbe u Vladu, da vrati Crnoj Gori dostojanstvo i čast i da je na demokratski i miran način, krupnim koracima, vrati na put pomirenja, a ulazak Srba, Crnogoraca, Bošnjaka i Albanaca u široku multinacionalnu i multietničku, a ujedno i građansku Vladu, je najjbolji pokazatelj za to.
Svi vapaji Željka Ivanovića pokazuju da je njegova misija mržnje poražena, i da će ostati upamćen samo po pseudonimima od Jarcotlačitelja do Džuboksa.