Godišnjica željezničke nesreće na Bioču: Odata počast za šesnaest godina od stradanja 47 putnika

Polaganjem vijenaca na spomen-obilježje u gradskom parku, juče je u Bijelom Polju obilježena 16 godina od željezničke nesreće na Bioču u kojoj je poginulo 47, a povrijeđeno više od dvije stotine putnika. Porodice nastradalih, preživjeli putnici, delegacija Opštine Bijelo Polje i brojni sugrađani odali su još jednom počast žrtvama najteže željezničke nesreće u Crnoj Gori.

Preživjeli putnik Vesko Vlahović saopštio je da je na Bioču „uramljen biljeg“ pamćenja i ljudske nemarnosti koja je ugasila živote 46 ljudi.

U Bioču je uramljen biljeg trajanja i pamćenja ljudske nemarnosti koja je ugasila životnu energiju 47 ljudi i usadila hladnoću u srce njihovih najmilijih. Mi se i nakon 16 godina od tragičnog događaja sa pijetetom prisjećamo, ali se i podsjećamo lakoće zaboravljanja mnogih koji su trebali da vode računa da se to ne desi. Očekujemo da se to ne ponovi, jer kako je i na ovom spomeniku napisano, „Ozbiljni narodi ne zaboravljaju, već kroz vjekovno pamćenje vode računa da se to ne ponovi, biraju nove puteve u srećniju i bolju budućnost“ – istakao je Vlahović.

On je kazao da je Bijelo Polje neka druga humanija Crna Gora, grad koji pokazuje svoj odnos prema nastradalima, od kojih je naveći broj bio iz ove sredine.

– Hvala vam što ste došli da sa nama podijelite ove trenutke prisjećanja i podsjećanja–naglasio je Vlahović.

Goran Vojinović, predsjednik NVO „Voz neprebola“, naveo je da imena, institucija, pitanja i dokaza ima bezbroj, ali ne i odgovora.

– Pitanja su za Milisava Dragojevića, da li bi voz prošao mjesto udesa da je šina bila ispravna (saopštio potvrdno) i ko je odgovoran za taj prospust, pitanje za Rešada Nuhodzića – ko su ti mnogi drugi koji bi trebalo da odgovaraju za nesreću na Bioču (saopštio nam u neposrednom razgovoru), kao i pitanje za Slobodana Drobnjaka – ko su mnogi drugi koji bi trebalo da odgovaraju i šta mu je naredio direktor Andrijašević, kad mu je rekao da voz stoji u Lutovu i da je u kvaru (zašto je nastavio sa vožnjom zna on i onaj ko mu je naredio). Pitanje i za državnog tužioca Vučkovića koji je u ime države akter sudskog procesa (zbog čega je skinut sa suđenja), ali i pitanje za sutkinju Branku Bošković, zašto se prije završetka suđenja izvinjavala zbog presude koju će donijeti. Pitanja za Aleksu Bečića, zašto nije bilo kontrolnog saslušanja, za ministra Milojka Spajića da utvrdi ko je pokrao novac od humanitarne pomoći, Milana Kneževića da pita ministra policije i da utvrdi ko je i na osnovu čije odluke oduzeo magnetni disk sa stanice u Podgorici, dan nakon nesreće. I sve izbrisano sa njega – istakao je on.

Bol nikako ne prolazi

Milka Mitrović koja je u nesreći izgubila kćerku, kazala je da bol za izgubljenima nikada neće proći.

– Nakon 16 godina došli smo danas da se poklonimo sjenima naših voljenih, bol ne prolazi i neće proći dok smo mi živi. Za nekoga ovih 16 godina je jako mnogo, a za nas malo. Naša bol nikako ne prolazi – kazala je Mitrović.

Džimso Topuzović, koji je u nesreći izgubio sinovicu, kaže da su svi zatajili, a najviše država.

– Nje nema ali je još uvijek živa među nama. Kao i ostali stradali. A to što nema institucija koje ne rade svoj posao, mi, rodbina nijesmo krivi. Ne radi država evo šesnaest godina. Ne može biti samo jedan čovjek kriv, mašinovođa. Ima tu još pomagača, koji su doveli do toga da izgubimo najmilije – kazao je on.

Podsjetimo, tragedija se dogodila kada je lokalni elektromotorni voz, koji je saobraćao na liniji Bijelo Polje-Podgorica-Bar, u blizini Bioča, na izlasku iz tunela, iskliznuo iz šina i sva četiri vagona su se survala u provaliju. Ministar pomorstva i saobraćaja Andrija Lompar, nakon željezničke nesreće, podnio je ostavku na tu funkciju zbog, kako je rekao, objektivne odgovornosti za taj događaj. On se na tu funkciju vratio nekoliko mjeseci kasnije. Zbog nesreće kod Bioča osuđen je jedino mašinovođa Slobodan Drobnjak, na šest godina zatvora, dok je 11 zaposlenih u Željeznici oslobođeno odgovornosti.