Godinu dana političke karijere Zdravka Krivokapića: Slagao Patrijarha, izdao birače, ojačao DPS, kohabitira sa Milom, stidi se “trobojke”, napada Srbiju i služi stranim Ambasadama!

Politički analitičar DPS-a Zlatko Vujović postao je sada i analitičar ,,druge familije“ i premijera Zdravka Krivokapića.

Političkom analizom da bi Zdravko Krivokapić eventualnim osnivanjem političke partije najviše ugrozio DF, t.j. preuzeo dio njihovog biračkog tijela, je spin kojim se želi uplašiti DF, cementirati postojeće stanje i dati kiseonik politički ,,umrtvljenom“ Zdravku Krivokapiću.

Da je Krivokapić osnovao političku partiju odmah poslije tridesetog avgusta ova analiza bi imala smisla. Ali godinu dana poslije, kada je Zdravko Krivokapić otišao na sasvim suprotan politički pol, kada je iznevjerio sve one koji su glasali koaliciju ,,Za budućnost Crne Gore“, prevario Patrijarha Porfirija i čitav sveti arhijerejski Sabor i Sinod, njegov upliv i uticaj na biračko tijelo ove velike koalicije je nemoguć.

Od čitave koalicije Krivokapićeva nova politička partija bi mogla računati jedino na glasače onih stranaka koje sada podržavaju njegovu Vladu.

Godinu dana poslije tridesetog avgusta može se konstatovati da je Zdravko Krivokapić, kako je to rekao jedan ozbiljan političar, ispao običan politički pajac. Imao je Zdravko Krivokapić podršku jakih, ozbiljnih i iskusnih političara, podršku SPC, nalazio se na čelu ubjedljivo najjače pobjedničke koalicije, ali je sve upropastio.

Ipak su bila prevelika očekivanja od Zdravka Krivokapića, jer on, bez političkog iskustva, gubitničkog karaktera, sa vrha na koji ga je DF vjestački podigao, sam sebe spustio u političko blato.

Onaj ko je predložio Krivokapića za ovako važnu ulogu očigledno nije dobro procijenio njegove nedostatke koji su se pokazali fatalnim nakon velike pobjede od 30. avgusta.

Predlaganje politički nezainteresovanog čovjeka, na zalasku radne profesorske karijere, koji nije uspio ni uz pomoć rektorke Radmile Vojvodić da postane dekan Mašinskog fakulteta, unaprijed je bilo osuđeno na neuspjeh.

Bez pobjedničkog mentaliteta, sklon izbjegavanju istine, data riječ u odnosima sa ljudima mu ne predstavlja nikakvu obavezu, ovaj narcis je od tridesetog avgusta išao iz greške u grešku.

Odmah je izdao i kod političkih protivnika ogovarao one koji su ga lansirali u sam politički vrh, potom je nastavio tumaranje od ambasade do ambasade, udvaranje DPS-u i satelitima, da bi na kraju pokušao da iskoristi za vlastite ciljeve snagu Bečićevih Demokrata.

Zapravo, osnivanje političke partije Zdravka Krivokapića bi najmanje štete nanijela Demokratskom frontu. Sa hipotekom prevrtljivog, nedoslednog i nepouzdanog političara u čvrstom i postojanom biračkom tijelu DF-a ne bi imao šta da traži pa bi jedini prostor pronašao kod onih koji su mu partneri u sadašnjoj parlamentarnoj većini i nešto malo kod biračkog tijela DPS-a, možda stotinjak glasova, sa čijim predsjednikom Đukanovićem uspješno kohabitira.

U problemu bi bile Demokrate i URA, a ne DF koji se snažno i odmah nakon prvih njegovih izdaja i prevara distancirao od Zdravka Krivokapića.

Zdravko Krivokapić bi sa svojom partijom čekao nove parlamentarne izbore, na kojima bi mu cenzus bio predaleko ako bi se od njega ogradili Demokrate i URA jer on nema nikakvu političku snagu ni težinu već pozajmljuje od njih.

Međutim, ono što oni procjenjuju da im može sada koristiti protiv DF-a će se na kraju njima ispostaviti kao konačni račun koji oni treba da plate.

U tom slučaju Krivokapićeva politička sudbina bila bi ista kao Vuka Draškovića i Novaka Kilibarde. Oni su nakon izdaje ljudi koji su ih glasali i pored toga sto su postali ljubimci Sonje Biserko, Nataše Kandić i nekih službenika stranih ambasada, od napuštanja svojih izvornih političkih načela postali marginalne ličnosti, bez glasača i izbornog cenzusa.