Gdje ti je domaći – pojeo mi pas ko je dojavio bombu – đetić iz Češke

Zaboravi neki put neko đače da uradi domaći zadatak. Na ljutito pitanje učitelja, gdje mu je domaći uplašeni mališa dočeka – pojeo mi pas.

Na to mi liči stav ovdašnje policije da su dojave o podmetnutim bombama u crnogorskim školama stigle od maloljetnika iz Češke.

I kad bi me neko, tehnički neupitno, uvjerio da je mejl baš tako dopro do neke naše škole, ne bi ni u magnovenju prihvatio da pomislim da to nema veze sa kuhinjom Družine za Pljačkanje Sirotinje.

Ali šta ima uopšte čudno u ovdašnjim opskurnim političkim prilikama gdje je na čelu resora unutrašnjih poslova turizmolog, čitaj turistički vodič.

Praktično bez ikakvog radnog iskustva i referenci, osim partijske knjižice, ovaj turistički vodič je postao ministar unutrašnjih poslova. Sada kontroliše i vojsku. Slično je i sa drugim resorima koje pokriva njegova URA, sve junoše bez referenci, osim odbjegle Jovane Marović.

To tako i biva kada se mlađarija i društvo sa roštilja osokoli da osnuje stranku i uzme da se zafrkava sa državom. Oni valjda misle da se to tako radi.

Kakva je to stranka koja u svom rukovodstvu nema praktično nikoga starijeg od DPS -a, osim premudre Božene, a namjerava navodno da demontira tako opasnu i organizivanu Družinu kakav je DPS.

A niti to oni mogu uraditi. Niti žele.

Njima je ustvari, kao neostvarenoj i svega željnoj i žednoj mlađariji, potrebna samo estradna popularnost – da ih konobar ili prodavačica oslovi sa ministre, skupa odjeća, ogromne plate i putovanje.

Glavni znak afirmacije tog profila je broj pečata u pasošu.

Najbolji primjer ove vrste emotivno – partijskog kadriranja je šefica kabineta premijera Abazovića Ana Rašović. I u njihovim partijskim krugovima kruži šala da je Ani jedina referenca to što je bila Dritanova mala. Izgleda da je to bila više nego dovoljna referenca da dobije tako visoku poziciju u Vladi i bude u poziciji da kadrira i kroji kapu.

Kakvo je to kadriranje vidjelo se nedavno u medijima kada je obznanjeno da je par dana pred nedavne lokalne izbore u kabinetu premijera zaposlila za stalno pet partijskih aparatčika od kojih su dvije mlade i zelene persone bile na odborničkoj listi te partije na izborima u Podgorici.

Čega tu sve još ima vidjeće se, valjda, kada se formira nova Vlada.

Ipak jedno je jasno – ko s đecom roštilja ostaje bez stranke. Još ako je i on zelen ubran?!

Tako i razdragani premijer svako malo ostane bez nekog od svojih doglavnika. Nedavno je u istom danu ostao bez štiha i po. Bez potpredsjednice partije i Vlade Jovane Marović i bez savjetnika za svemirsku avijaciju, kosmičke tehnologije, vještačku inteligenciju i engleski jezik Zorana Đurišića.

Dešava mu se čak kad ode na službeni put da mu neko od saradnika „odocni“ na let i ostane da radi u inostranstvu – u ugistiteljstvu ili plantažnoj industriji.

Ta i takva družina posljednje dvije godine kroji kapu ovoj nesrećnoj državi koja pokušava da se iskobelja iz zagrljaja kriminalne hobotnice građene nekoliko posljednjih decenija.

U pravim smo rukama. Možemo odmah početi da plačemo.