GDJE SU I ŠTA ČINE (NE)ZAPOSLENA ĐECA VISOKIH DRŽAVNIH I POLITIČKIH ZVANIČNIKA, TAJKUNA I (…)?

Piše Dr Momčilo D. Pejović

Rizikaš (…), pišući! Ni sam ne znaš, šta mogu da ti još učine?! Ma, Boga ti, što mi to reče? Ne mogu više no što su mi (u)činili!? Živoga me (o)drali godinama, decenijama, a sve lagano i na tenane! Još davno mi u sred kancelarije Istorijskog instituta Crne Gore gdje sam tri i po decenije radio, iako ne bijah sam, „brk u brk“ jedan njihov visoko rangirani SDB-ovac reče: „A ti nam nekako umače – (uteče)“!! Jedva živ li pretekoh, a do kada neka oni o tome i dalje briže brigu!

Ma, ni najmanje ne hajem za te i takve već odavno ojađele i presmiješne „prijetnje“! Mislim da nije u pitanju „sugestivna prijetnja“ već nešto drugo, jer je preko svojih aktivista „najjača i najbrojnija stranka“ uveliko počela „predizbornu kampanju“ u Podgorici, gdje se bije glavna politička međustranačka bitka, koju sprovodi u cilju pridobijanja glasača i(li) zastrašivanja (ne)političkih protivnika i neistomišljenika! Takođe, lično mislim da će im ovo biti politički sunovrat i kraj, od koga će se izdijeliti na dvije ili tri političke frakcije i tako tavoriti u svoj „novi“ opozicion-politički život, a sve u nadi da će se „brzo oporaviti“!?

Od stotinak mojih radnih naslova, koji su „na čekanju“, navedeni je među pet najurgentnijih, a već dugo „zrijevaju za obradu“! Ćvrsto riješio jesam da još ovaj tekst sa (za)branjenom temom na vrijeme objavim, a za poslije vidjećemo! Ko preteče možda će i pričati!?

Sasvim sigurno, ovo je jedna od vrućih i do skoro zabranjenih tema sa kojima se nije tako lako moglo ići u javnost crnogorsku i nešto više (sa)znati, pa reći o đeci naših istaknutih, visokih državnih i političkih zvaničnika – funkcionera, tajkuna, ministara, ambasadora, visokih policijskih inspektora, direktora i tako dalje!

Interesovanje za navedenu temu i problematiku u ovome (ne)uređenom (p)ravnom sistemu ili državnom provizoriju kakav je naš, sa „demokratskom, ekološkom i prosperitetnom“ turističkom privredom u Crnoj Gori, a da gdje bi drugo nego u njihovom „mnogo voljenom“ Monten(ij)egru, nije došlo samo od sebe! Ono je (pods)taknuto nekim dešavanjima o kojima se u crnogorskoj javnosti brujalo i mjesecima u medijima čitalo, a koja su i mene u znatnoj mjeri iritirala dovodeći me u zonu „radoznalosti“ i internet pretraživanja!

Ozbiljno se već dugo nosim mišlju da te roditelje i njihovu đecu, onako javno, kad već nemam lično priliku da im koju neposredno rečem, sve upitam: Kako je moguće da se vaša đeca, pored tolikog izobilja u kojem žive, bave tako (u)nosnim poslovima biznisa, a pored toga i nekim dodatnim poslovima koji su (za)branjeni odnosno u zoni su ozbiljn(ij)ih krivičnih djela sa bogme dosta velikim ili dugim vremenskim kaznama zatvora, čak od tri pa do sedam ili više godina! Mora da su „primorani“, jer izgleda da nemaju gdje i od čega da žive?! Na „Zavodu za zapošljavanje“, prijavljeni na čekanju za posao ne primaju ništa ili ne toliko koliko bi im trebalo na dnevnom nivou, a tamo (ni)jesu već „odavno ili godinama“!?

A „Zavod za zapošljavanje“ posebna je tema odnosno priča sa kojom bi se trebalo ozbiljno (poza)baviti, makar za ono vrijeme unazad dvije decenije, kada su i bračni par Jelić (Zoran i Vukica) bili glavni D(R)PS-ovaca direktorski kadar, pa je lakše išlo štimovanje odnosno friziranje statističkih podataka nezaposlenih lica baš onako kako je odgovaralo vladajućoj stranci sa poznatom Zoranovom devizom kao matematičkom računicom i ekonomičnim principom: „jedan zaposleni četiri glasa“, afera snimak! Tada je njihov „predsjednik svih građana“ imao veliku šansu da ostvari svoje dato izborno obećanje da će „zaposliti 40.000 nezaposlenih“ sa biroa rada, ali desilo se što se desilo! A bio je „blizu“!? Zar nije presmiješno koliko su D(R)PS-ovci uporni u ponavljanju takve paralaži?

Naravno, to što čine ta „njihova đeca“ odnosno već odrasli ljudi, ako bi (ne)koje od đece tako nešto (u)radilo a čiji roditelji nijesu tako visoke i uticajne državne i političke ličnosti, ove malene države „Crnogorice“ odnosno obnovljene i nezavisne Monten(ij)egrinske države koja će tek za par godina steći i svoje punoljetstvo, kazne bi od sudije i(li) državnog tužioca mogle ići (po)visočije za po tri i više godina!

Ni jedna dlaka na glavi ni „pomisliti“ mi ne bi smjela, da se kojim slučajem ja ili neko moj njima sličnim poslovima bavimo, vjerujem da bi nam kazne bile takve da se ne bi(smo) živi iz ZIKS-a vadili, a njome bi se (o)pralo sve što se do tada nelegalno radilo i krijumčarilo!

„Rizikovaću“, da kad napišem, da objavim tekst pod navedenim naslovom i „usudim“ se da im postavim neka uobičajena i laganija pitanja, na koja mogu odgovoriti i ona đeca koja nemaju mnogo škole, ako takvih može biti među njima, kako im se prohtije odnosno ako neće ne moraju! A mogu i imaju šansu da (od)govore pojedinačno ili onako kumulativno kako se dogovore, da se ne bi ponavljali u svojim obraćanjima javnosti! Ma ne nadam se, taman posla da se (oče)kuje neki njihov javni demantiji, oni to znaju učiniti mnogo suptilnije i perfidnije preko onih koji su zaduženi za te i slične poslove odnosno radne zadaće! Naravno, pored onoga što znamo i sa čime smo se i lično uvjerili i odavno (upo)znali, a jednim dijelom ćemo iznijeti nešto od onoga i što smo mogli pročitati u štampanim i elektronskim medijima nezavisnim, privatnim i državnim, a nije dematovano od strane (pr)ozvanih!

A kako to „njihova đeco“ da se i vama dešava da „ponekad“ skrenete sa prav(n)oga puta?! Ma, nije to moguće!? Slike vam osviću u medijima na naslovnim stranicama pa se „reklamirate“ besplatno, sa „organima javnoga reda i mira“ ili istražnim organima! (Pri)vode vas i „voze“ navodno na (sa)slušanje odnosno „davanje iskaza“ kod „sudije za prekršaje ili državnog tužioca“ kako bi vam se odredio „pritvor“ odnosno zadržavanje od 24 do 72 sata, dok vaši porodični advokati ne dođu i srede tu laganu (p)ravnu stvar pa izađete odnosno pušte vas da se sa slobode branite, kao da od svega toga ništa nikada nije ni bilo! A kad se domognete prve prilike onda napuštite odnosno pobjegnete iz „mnogo voljene i ljubljene“ vam Gore Crne odnosno „vašeg mvogo voljebog Monten(ij)egra“ i niko ne zna kako i zašto!

A šta to tek nemate, lično obezbjeđenje od države, posao, stan(ove), kredite(e), auto za sopstvene potrebe, avionski prevoz o trošku države odnosno sve imate u vašem „mnogo voljenom Monten(ij)egru“?! Naravno, sve uz zaštitu ličnu i državnu, a na način koji to priliči i dolikuje t(akv)oj đeci čiji su roditelji moćnici, poznate političke ličnosti ili visoki državni zvaničnici – funkcioneri, odbjegli tajkuni, političari, bankari i biznismeni, i „odete“ tako brzo na mah zaboravljajući na „patriotizam i suverenizam“, vaš zavičaj odnosno „dom“!?

Znali ste se, bogme, i (po)hvaliti kako ste mnogo zaslužni za „patriotski i komitski“ način promovisanja ne samo tek od skoro nezavisne odnosno „obnovljiv(an)e“ države već i ukupnog društveno-političkog sistema u kojemu je samo jedan vladar pune tri decenije, kao tvorac crnogorske nacije, crnogorskog identiteta, crnogorske crkve, novočovjeka crnogorskog i nove istorije crnogorske i svega „samo“ što je crnogorsko od kad je ljudski rod nastao! Pored toga, neizostavno i papagajski ponavljate riječi svoga „predsjednika svih građana“, oca nacije i kreatora ukupne društveno-ekonomske zbilje u Gori Crnoj: „htjeli ne htjeli, moraćete se naviknuti (…) ovo je nova Crna Gora“, na uslove koji se već podavno kreiraju i sada su, ako na izborima ne (d)oživite još jedan novi politički slom, u završnoj fazi zakonodavnog ozvaničenja odnosno (samo)potvrđivanja!?

Neka im ne bude krivo i još manje neka nam se ne naljute brojni mamini i tatini sinovi i kćeri koje ne spominjemo tokom razmatranja ove problematike, a bilo bi i nemoguće da sve vas (po)brojimo odnosno imenujemo i „udomimo“ u navedenom tekstu!

Ma, vi ste sve dobra i nafačna đeca, još od rođenja se to moglo viđeti!? I oni ne spomenuti ništa manje nijesu (ne)pametni(ji), (ne)obrazovani(ji), ljepši ili manje grđi, (ne)skromni(ji), (ne)umjereni(ji), (ne)rukatni(ji), manje bogati(ji)! Takođe, i oni na visokoj nozi već odavno žive, a nemaju ni trideset ljeta ili su ih tu nekolike godine prebačili, ali se ne žele (samo)reklamirati u sredstvima javnoga informisanja!? Svi vi, kao „njihova đeca“ tako poznatih i „najprimjerenijih“ odnosno (is)taknutih ličnosti, putujete i jezdite po „bijelome svijetu“ napajajući svoju mladost životom inozemnim, pa tamo naveliko širite svoj privatni biznis, gradite, hvatate poslovne veze i(li) kupujete luksuzne stanove, za  vas tako mlade a već bogataše, siću od par miliona eura!

Uvjeren sam da još ne vidite odnosno sigurno ne shvatate da bogatstvo vaše, stečeno vašim, tatinim i maminim „poštenim radom“ u vašem Monten(ij)egru ili dobijeno „nasljeđem odnosno darovano“, samo je „kap u moru“ jednog kapitalističkog sistema gdje vladaju surovi zakoni novca, poreza i investicija i gdje tate ili mame odnosno stričevi ili strine, pa i rođaci teško da će vam biti od „moći i pomoći“ u poslovima kojima se bavite, jer takvih je „po bijelome svijetu“ na desetice hiljada „investitora“ koji bi da se preko noći još više obogate koristeći se novcem iznijetim iz sopstvene države!

Međutim, ako se kojim slučajem t(ak)o desi da dođu po vas, a čujemo, vidimo, čitamo da i vas „posjete“, mada dosta rijetko, i privode „organi javnoga reda i mira“ odnosno „specijalci policijski“ nadležni za takve slučajeve vi se, ipak, nekako (s)nađete da malo „odmorite“ legalno i privremeno kao „podstanari“ pritvoreni u za vas posebne „pritvorske kancelarije“, toliko dok se sve zaboravi i uz advokate vaše izađete kao „oslobodioci“! Ako je sve već tako onda i pitanje bi moglo da uslijedi: Šta je to, pobogu đeco, sa vama, tako i toliko dobri(je)ma, da vas „kad bi zlu ne trebalo“ mogli i kao „melem na ranu“ priviti, kao poslušnom, vaspitanom i primjernom, najboljom i najpametnijom, da posežete za poslovima koji su svojstveni onoj đeci čiji roditelji se navodno bave kriminalom, ako ga uopšte ima u Monten(ij)egru, odnosno „nelegalnim poslovima“ ili onih koji nemaju roditelje već su prepušteni sami sebi i ulici?

Unazad nekolike godine, imali smo priliku da saznamo nešto više o životu vas „njihove đece“ iz bogatih porodica ili porodica koje se „bave biznisom“ tek od vremena dolaska „mladih, lijepih i (još) pametnih“ i to veoma „uspješnih“ u poslovnome svijetu! Naravno, sve na račun države i državnih resursa, koji se nemilice zloupotrebljavaju i daju se koncesije za korišćene po nekoliko decenija unaprijed, uz ne tako (pre)veliku novčanu godišnju nadoknadu državi da ne kažemo bagatelu ili simboličnu odnosno (ne)pravednu nadoknadu za procijenjeni zakup! Čak su i unijete, kao „zakonska obaveza“, neke stavke iz vašega poslovanja za „dobro građana“ koje vi činite „svojim investicijama“ i budućim „poslovima vijeka“ zbog nestašice „struje“ za grijanje i osvjetljenje, a „simbolično“ je građani plaćaju već godinama, kao na primjer „nadoknade – izdvajanje“ za nabavku struje iz „malih hidroelektrana“ i slično!

Čitamo i neka od imena, kao na primjer: Miloš S., Edin, Blažo, Miloš M., Miljan, Marko, Nikola, Luka, Aleksa, Petar, muške đece koja se već dugo „uspješno bave biznisom“ u zemlji i(li) inozemstvu, a još ni stasala bila nijesu odnosno tek što su postali punoljetni i već posta(do)še silni bogataši pa čak imaju stanove u domovini, neki i po nekolika, dočim u inostranstvu samo luksuzne „penthause“, auta malo veće kubikaže i prilično skupa ne samo za naš crnogorski standard nego i onaj u inozemstvu, gdje provod(it)e novogodišnje i božićne praznike ili proslavljate rođendane svojih „poslovnih partnera“!? Sve su to „njihova đeca“ sa završenim visokim školama odnosno fakultetima i koledžima većinom u inozemstvu! Dobro govore po jedan, dva ili više strana jezika, a koja pored privatnih firmi koje posjeduju na, za nas, (ne)poznatim a mnogo hiljada milja udaljenim destinacijama, i još imaju u njima „mnogo voljenom Monten(ij)egru“ dodatne poslove i po jednu ili dvije firme!?

A da li se i njihova ženska đeca, kao na primjer: Milica, Jasmina, Marija, Selma, Merima, Milena, Suzana, Aida, Marija, Azra, Jelena, Biljana, Ljiljana i tako dalje, bave biznisom i imaju li svoje firme u inozemstvu, naravno, i Monten(ij)egru to je za sada velika tajna? Nećemo da pretpostavljamo, a još manje da iznosimo neprovjerene ili „od šponde“ dobijene informacije, mada možemo i za njih reći da su sve to visoko obrazovana đeca sa fakultetskim diplomama i, naravno, stambeno dobro zbrinuta! Ima ih i sa master diplomama, a neke privode kraju svoje doktorske teze!? Jednoga dana biće one većinom ponamještane po uticajnim ambasadama širom zemaljskoga šara da promovišu Goru Crnu odnosno njihov „nezavisni Monten(ij)egro“!

Poznato je da ženska „njihova djeca“ vole odnosno obožavaju da mnogo putuju po poznatim evropskim destinacijama i, naravno, pođu odnosno „trknu“ tu do SAD-a, Kine, Indije ili čak do Japana! Podrazumijeva se da kupuju odnosno kako se to kaže u mondenskom svijetu „idu u šoping“ pa bogme pošteno istroše višak novca svoga ili onoga koji dobiju od imućnih ili baš bogati(ji)h roditelja! Naravno da je njima tako jednostavno „poći“ do Rima, Pariza, Londona, Madrida, Dubai(j)a, Njujorka ili Majami(j)a, jer tu je bio nekad „Montenegro Airlines“ avionski saobraćaj na raspolaganju i sa simboličnom novčanom nadoknadom za njihovu putnu i(li) poslovnu kartu! Za ono što se zna, njima je moglo biti da potroše 10, 20 ili više hiljada eura u tako poznatim modnim centrima za obuću i odjeću, parfeme, neke modne detalja i tome slično, svjetski poznatog „brenda – marke“ visoke klase, sasvim normalno i ne baš premnogo u toku jedne „uspješno“ završene poslovne godine!?

Pored toga, ima vas „njihove đece“ ne mali broj koja posjeduje brojne nekretnine, ne manje od pet do deset hektara, bilo da su u pitanju oranice, livade, pašnjaci, voćnjaci, šume ili neobradive površine i goleti! Uz sve to, bave se i nekim unosnijim poslovima za koje samo oni znaju i oni sa kojima te poslove udruženo i „drugarski“ obavljaju i dobit dijele, i tome slično! Doduše, ima i onih kojima su striko ili strina, tetak ili tetka, ujak ili ujna, đed ili baka ostavili u nasljeđe „bogatstvo“ pa ga hoće sada tako mladi i željni života da ga što prije razbacaju odnosno potroše onako nemilice putujući i trošeći po destinacijama, koje su na visokoj ljestvici turističkog provoda „raja na zemlji“ bilo dnevnog ili (po)noćnog! A bogme i svoj, teškom mukom odnosno brzo i olako stečen novac, ulažu – investiraju u neke poslove građavinske, infrastrukturne, stambene, elektrane male, cjevovode, vjetroelektane kao novi izum i (pr)opis Zapada za zelenu ili obnovljivu energiju „evropskog biznisa“, i tako dalje i tome slično!

Ima tu „njihove đece“, čija imena i prezimena su samo nekih od moćnika, koja su se srećom rodila par godina prije dolska tatinih sinova, velikih političkih lidera i državnika, funkcionera istaknutih ili najviših po funkciji u ovoj „tranzitnoj državici“ koju još pljačkaju a bogme su i njoj gotovo i „uši oglodali“, a koja su već uveliko „veliki biznismeni“ i žive pretežno u inozemstvu!

Na raspisane državne tendere niko drugi ne može dobiti posao sem vas „njihova đeca“ kao iskusnih i dokazanih stručnjaka iz oblasti energetike i elektrike, tehnologije, solarnog grijanja, inovacija i kreacija, grafičkog dizajna, finansija, ma jednom riječju u svemu ste „eksperti“ odnosno imate „stručnjake“ najvišega „naučnog ranga“ pa zato i dobijate te poslove i naravno upješno ih završavate sa ekstra profitom! Lako je tako poslovati kad vam državna administracija namješta poslove a državni resursi na raspolaganju u bezcijenje, jer ste tatini i mamini sinovi i(li) kćeri!

Država odnosno građani su za vas samo kao „krava muzara“, figurativno rečeno, i služe da što više od nje odnosno njih namaknete dobiti – profita, a sve po zakonu legalno i uvučeno u stavke koje je država ozakonila odnosno vaši roditelji svojim „državnim ili politički autoritetom, ugledom i povjerenjem u poslovnom svijetu – biznisu“, koji su na visokim političkim i državnim funkcijama uspješno kroz raznorazne komisije i zakonsku regulativu odobrili i ozvaničili! U tim vašim poslovima sve se odvija bez trunke nepotizma ili konflikta interesa!? Vaše poslovanje u privatnim firnama je većinom u plusu na kraju poslovne godine! Desi vam se da tokom poslovne godine „uberete“ tu negde oko milion do dva miliona eura odnosno onoliko koliko samo (pri)kažete, a sve „čisto i papirima“ pokriveno, pečatirano i potpisima ličnim „aminovano“! Kao da kome basta iz poreskih i(li) inspekcijskih državnih resora izaći i dobro prekontrolisati šta ima (ne)zakonito i izvan je „uobičajene prakse“!

A ono što prikažete je sve legalno, i obaška poslovanje u inozemstvu koje se vodi kako vidjesmo po „Panama papirima“ na raznorazne fiktivne firme, gdje se ne plaćaju „veliki porezi“ kao u vašem „mnogo voljenom Monten(ij)egru“! Tako nam sve potanko i slikovito skoro objasni „diplomirani ekonomski stručnjak“ zvani „saldo je nula“ u svojstvu „predsjednik svih građana“, pa veli zašto da plaća veći porez u svojoj državi kad može mnogo manje tamo negdje daleko gdje je sve zatureno i pod nekoliko „ključeva zaključano“! Pa, narvno, nije čovjek pamet izgubio a još ekonomiju je diplomirao! On je odavno i uveliko već poslovan „državnik, političar i biznismen“, koji još uživa „veliki poslovni ugled i povjerenje“?!

Naravno da ne možemo obuhvatiti odnosno poimenice svu đecu predstaviti i lično (u)pitati! Zato smo samo „odabrali“ one koji se posebno ističu među svima onim koji su (po)najbolji i najprimjereniji, a koji su postigli i prestigli svoje roditelje još od rane mladosti u svemu, a posebno u „njihovom poslovnom svijetu“ odnosno svijetu visokog biznisa ili biznisa za visoko društvo na „brdovitom Balkanu“ odnosno u regionu „jugozapadne Evrope“!

Mnogo je bilo razloga da su navedena tema i problematika u tekstu veoma zahvalne za obradu i ujedno inspirativne da se o njima mnogo više kaže, ne samo uopšteno nego i konkretno, argumentovanije i o svakom pojedinačno! Međutim, nedostaju nam mnogi podaci koji bi nam pomogli da plastičnije i sa više detalja „(iz)reklamiramo“ i osvijetlimo njihovo odrastanje, školovanje u zemlji i(li) inozemstvu, zapošljavanje, političko angažovanje, formiranje njihovog ličnog porodičnog života, putovanja i utiske sa tih, nama običnim građanima, nedostižnih destinacija!

Šta neki od njih rade, ako već (ni)jesu na „Zavodu za zapošljavanje“, a završili su školovanje? Čekaju li dugo posao ili ga samo birkaju pa i nemaju potrebu neku veliku da rade u firmama u kojima su mjesečna primanja koliko njihov „jednodnevni ili dvodnevni“ trošak? Kako žive, gdje putuju, jesu li situirani baš onako kako su htjeli ili im još mnogo čega nedostaje? Koje su sve škole velike  završili, kako su do posla došli? Da li im je moglo biti da biraju posao i na koliko konkursa su za posao aplicirali? Da li su tate ili mame bili posrednici za zapošljavanje i tome slično? E, sa takvim podacima kada bismo raspolagali mogli bi mnogo bolje pokazati njihov „mukotrpan rad“ u poslovnom svijetu i biznisu koji oni „samostalno“ obavljaju u svojim firmama, a koje su samo tako finansijski uspješne kako nam ih prikazuju! Možda se, nekad ili ubrzo, i dođe do još nekih takvih i sličnih podataka pa objavimo i nastavak, ako pretečemo od „sugestivnih prijetnji“ onih kojima je to dodatni posao odnosno radni zadatak!?

Dakle, završićemo ovaj „prvi dio“ za koji smo imali ne baš mnogo podataka, iako je tu bilo  više uopšteno rečeno, jer nijesmo htjeli da ponavljano ono što smo mogli pročitati pretodnih mjeseci ili nekolike godine unatrag, o „njihovoj đeci“ najistaknutijih crnogorskih državnika – funkcionera, političara, ambasadora, ministara, direktora, visokih policijskih inspektora i funkcionera, biznismena, tajkuna, bankara i tako dalje! Naravno, i onih koje nijesmo (s)pomenuli odnosno imenovali ili prezime njihovo naveli, bilo da je to dijete čiji je roditelj otac ili majka: Milo, Fićo, Aco, Aleksandar, Mehmed, Sveto, Duško, Roćko, Miomir, Brano, Milan, Veljo, Zoran, Kenan, Radoje, Ramo, Vesko, Omer, Goran, Jusuf, Veselin, Mićo, Zoran, Žarko, Vesna, Ana, Dragan, Peđa, Zoran, Miodrag, Aleksandar, Predrag, Savo, Dušanka, Slavica, Miško, Miodrag, Branko, Vojo, Andrija, Petar, Marko, i tako dalje!

Poznato nam je da već duži niz godina na „Zavodu za zapošljavanje Crne Gore“ broj nezaposlenih je u stalnom (po)rastu! Takvo stanje traje od kada dođoše „mladi, lijepi i (još) pametni“ pa sve do današnjih dana! Prema nekim mojim pokazateljima i statističkim podacima koje sam prikupljao godinama broj nezaposlenih je znatno veći od zvaničnih podataka za najmanje za 15 do 20 procenata!? Na tom planu, svi su izgledi da neće biti nikakvih promjena na bolje barem što se tiče zapošljavanja onih koji su po desetak i više godina na birou rada i čekaju da se političari (za)brinu za njihovo stanje i ujedno riješe taj gorući problem!

A čija su đeca na „Zavodu za zapošljavanje“? Sigurno je jedno da „njihova đeca“ ni jednog od visokorangiranih političara, poslanika, državnika ili državnih funkcionera, ministara još manje, ambasadora ili direktora nekih preduzeća i državnom vlasništvu nijesu bila na „Zavodu za zapošljavanje“, sem možda pro forme! A biti ne može ni da su predsjednika države niti počasnoga predsjednika, kao ni premijera bivših ili direktora Centralne banke Crne Gore, takođe, prošla golgotu dugog čekanja na birou rada!

Naravno, da niko ne očekuje da dijete jednog predsjedika države odnosno „predsjednika svih građana“ bude na „Zavodu za zapošljavanje“, kada može preko reda direktno na posao po želji! Sva vrata su im otvorena i niko da se usudi da pita kako „prečicom“ bez dana čekanja na birou rada, sem što su proforme upisani odnosno stavljeni na spisak prijavljenih reda radi, dođoše do posla a za ta radna mjesta ima ih na čekanju po dvadesetak ili više i to onih koji ostaraše čekajući taj posao!

Da li se neko od visokih funkcionera političara ili državnih zvaničnika, ministara, tajkuna, direktora, ambasadora može pohvaliti odnosno požaliti da mu je neko od đece za završenim fakultetom bilo na „Zavodu sa zapošljavanje“ duže od dva-tri mjeseca? Za njih nema čekanja nego samo birkanja posla odnosno radnoga mjesta koje pogoduje njegovom đetetu? Evo da nabrojim odnosno imenujemo onu „njihovu đecu“ za koju sigurno znamo da ne samo nijesu čekali ni dana nego su se utrkivali da ih što prije uposle ili odrade pripravnički, pa bogme i bez toga! Da kojim slučajem nijesu čekali na birou rada „njihova đeca“: Blažo, Miloš, Aleksa, Miloš, Miljan, Petar, Marko, Marko, Petar, Nikola, Luka, Ivan i tako dalje! O imenima ženske „njihove đece“ ne bih htio ništa reći posebno sem uopšteno i bez navođenja njihovih prezimena iz mnogo razloga, koji nijesu povezani sa nečim što bi me moglo dovesti u neku situaciju lične ugroženosti nego više iz moralnih, etičkih i tradicionalnih razloga u cilju da sačuvamo njihov lični dignitet, bez onoga „Ali, (…) sve pokvari“!