Gdje je sada obogaćeni uranijum?

Piše: Miodrag Lekić

Gdje je sada obogaćeni uranijum? (Podsjećanje na jednu Big Lie – Veliku Laž).

U emisiji prije neki dan, zajedno sa šefom misije UN u Podgorici Dijegom Zoriljom, nisam lako mogao odgovoriti na pitanje iz naslova emisije. Emisija bila posvećena misterijama rata Izreala i Irana.

Zbog potrebe opreza pred propagandama svih strana, podsjetio sam na “Big Lie“ („Veliku Laž“) kako je američka štampa sa izvjesnim zakašnjenje nazvala obrazloženje američko britanskog napada na Irak 2003 god.

Što se tada dogodilo?

Ostalo je istoričarima da sumiraju događaje i bilanse rata u Iraku koji je 20. marta 2003. godine započet u stilu „rata zvijezda“, da bi sedam godina kasnije jedne noći, tiho, bez medijskog spektakla, američki vojnici i tenkovi prešli iračko – kuvajtsku granicu, čime je rat završen.

Mnogi su čitavu priču vratili na početak, pitajući se da li su stvarno postojali validni razlozi za ratnu intervenciju.

Zapravo na ključno pitanje – da li je irački diktator Sadam Husein posjedovao oružje za masovno uništenje?

A pristizala su i druga traumatična pitanja – da li se iz tog rata odlazi kao pobjednik ili kao poraženi? Kakva je poslije tog rata stvarnost i budućnost Iraka? Da li će se tamo nastavlja građanski i vjerski rat, i da li će Irak uopšte opstati kao jedinstvena država? Ili će se raspasti na tri dijela koji bi kontrolisali Kurdi, Šiti i Suniti, sa vjerskim liderima na čelu.

A sve je pocelo trijumfalno, prvim pobjedama ne terenu, pa je 1. maja 2003. tadašnji američki predsjednik Dorž Buš u pilotskoj uniformi, na nosaču aviona „Abraham Linkoln“ svečano izjavio da je rat u Iraku završen američkom vojnom pobjedom. Stvari su ubrzo počele da se komplikuju.

Predsjednik Buš nije imao riješenja kako da zaustavi klanicu i Iraku, terorizam, izbjeglice, pljačke, između ostalog i pljačke velikog kulturnog blaga stare iračke civilizacije, haos, pa i kompromitovanje američkih službi otkrivanjem fotografija i snimaka logora u kojima su irački zatvorenici sadisticki mučeni.

Predsjednicki kandidat Barak Obama je u svojoj izbornoj kampanji 2010. obećao američko vojno povlačenje iz Iraka. Tako se i dogodilo. Ipak, jedna američka baza je ostala tamo.

Bilans je težak. Istina, svrgnut je irački diktator, ali zemlja je totalno destabilizovana, započeo je i unutrašnji građanski i vijerski rat, došlo je do jakog infiltriranja radikalnog islama i snaga terorizma…

Vraćamo se opravdanju za rat i posjedovanju opasnog oružja.

Rekosmo već, ako je i na početku moglo biti problematično, kasnije se ispostavilo kao lažno. Utvrdilo se da Sadam Husein nije raspolagao s oružjem za masovno uništenje. Dakle „Big Lie“. Velika Laž.

Čak je Kolin Pauel, ugledni američki general i političar poslat u Ujedinjene nacije da obrazlaže tvrdnje o postojanju opasnog oružja u Bagdadu, kasnije priznao da se radilo o nepouzdanim informacijama. Time je završena, prilično neslavno, i njegova javna karijera.

I britanski premijer Toni Bler se posebno istakao javnim tvrdnjama da (nepostojeće) oružje za masovno uništenje u Bagdadu predstavlja neposrednu opasnost za svijet.

Kasnije se u Velikoj Britaniji vodila velika javna istraga zbog lažnih navoda premijera Blera za početak rata, čime je ozbiljno – kako je navodila istraživačka komisija – ugrožena i britanska međunarodna reputacija.

Konačno, taj ratni napad na Irak je započeo bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti, pa je ta velika ratna operacija sa krupnim međunarodnim posledicama bila i veliki udarac multilateralizmu, sistemu Ujedinjenih nacija, diplomatiji.

Rat u Iraku je izazvao ozbiljne podjele i među članicama NATO saveza. Povodom tog rata se sasvim podjelila Evropska unija na zemlje koje su odbile da u njemu učestvuju, predvođene Francuskom i Njemačkom, i na one druge koje su iskazale solidarnost sa SAD.

Očigledno propaganda i lažne vijesti funkcionišu jedno vrijeme. Nije bilo dovoljno verebalno i propagandno prokalmovati početak borbe „snaga dobra“ protiv „snaga zla“.

Zato se nisam ustručavao da u TV emisiji prije neki dan tu lažnu konstrukciju za početak rata u Iraku nazovem pravim imenom – Velika Laž.

Između ostalog i kao pouka za oprez prema verzijama koje danas dolaze povodom novih ratova. Povodom teme emisije – kako iz Tel Aviva, tako i Teherana.

(Fejsbuk)