„Gardijan“ dva dana nakon atentata na Đinđića znao sve: Šta nam serija „Sablja“ nije otkrila?
Čujmo ga: „Velika je vjerovatnoća da je u pitanju operacija iz podzemlja i da su Đinđića sustigle njegove veze sa organizovanim kriminalom… Ima mnogo ljudi u Srbiji koji bi drage volje povukli obarač“ (Neil Clark, The Guardian, 14. mart 2003). „Prilikom svoje skorašnje posjete Beogradu ostao sam zapanjen ne samo nivoom ekonomskih teškoća“ piše dotični Klark, „nego i mržnjom gotovo svih koje sam sreo prema premijeru, čiji je rejting prethodno pao ispod 10%“.
Udaljenost od redakcije „Gardijana“ do sjedišta britanske tajne službe MI6 nije velika, ali da se baš ovoliko poklope njihova predviđanja u pogledu zle sudbe srpskog premijera malo ko je očekivao poslije slavopojki srpskom „šampionu demokratije“. Prelazeći preko zapadljačkog oduševljenja Đinđićem, citata Buša o njegovom „snažnom vođstvu“ i Blera o „reformatoru Srbije“, taj Klark odmah ističe nešto dijametralno suprotno: „Uprkos zapadnim hvalospjevima, neće mnogo ljudi u Srbiji žaliti za Đinđićem. Za veliku većinu Srba on će ostati kvisling koji se obogatio rasprodajom svoje zemlje onim koji su je nemilosrdno napali nekoliko godina ranije“. Ispade odjednom da su svi u Srbiji mrzeli ovu „omraženu zapadnu marionetu“, kako glasi podnaslov ovog teksta i da su se oni, koji su već „bili viđeni“ kao počinioci osvete, našli na potjernici još iste večeri poslije izvršenog zlodjela, otprilike onako kako je londonski list predvidio i opisao. Iz svega ovoga slijedi i model atentata više puta primjenjen u praksi „false flag“ usmrćenja nepoželjnih političkih lidera. I šta će sad tu detaljna i nepristrasna istraga? Službeni narativ sklopljen je već u trenutku odobrenja „londonskog teksta“, koji navodi „da postoje dokazi“ o djelatnosti „tajnih grupa koje je kontrolisao Đinđić“.
Sve ostalo se može naći u „službenoj verziji“ od koje je i sačinjena ova televizijska serija. Nevolja je u tome što su fikcionalni sadržaj i umjetnička sloboda, na koju se pozivaju autori i scenaristi ove serije, mnogo osjetljiviji i daleko prozorljiviji faktori nego što je suvi pravnički narativ, od koga se,uostalom, i ne očekuje da „popuni baš svaku rupu“. Ovdje se „službena verzija“ ničim ne dovodi u pitanje, a dramaturgija sadrži tri izmišljene i međusobno prepletene linije, koje bi trebalo da je obuku u žanrovsko ruho: „politički triler“ obojen simpatijama i antipatijama.
Prva o energičnoj i rastrzanoj novinarki koja više za svoj račun nego za medijum za koji radi (često i „uz nos“ istom) i kojoj je draža istina, druga je o „običnom“ policijskom tandemu inspektora u kome će doći do „pucanja“, pa će jedan ubiti drugog i treća o malom kriminalcu Urošu koji će se naći u vrtlogu obračuna velikih šarži i na kraju postati „arhanđel garavog lica“, sve to u mračnom krimogenom ambijentu na korak do zvaničnih krugova državne bezbjednosti, vlade i političkog rukovodstva. Mnogo je konfuzije u ovoj skrivalici, teško se prate upleteni tokovi, ali se i scenario i režija prečesto sapliću u nedorečenostima i neriješenim skrivalicama „Sablje“, što dodatno komplikuju nevješto izvedeni vremenski skokovi u radnji.
Sa stanovišta gledaoca koji nije iskusio „Sablju“ ili koji uopšte nije upoznat sa koordinatama vremena, mjesta i protagonista ove radnje, neće se raspoznavati ni „igra“ ni „protvigra“, a ličnosti „iz života“ često će se svoditi na stereotipe. Gdje god se ukaže „rupa“ izbiće na površinu sasvim proizvoljna politička insinuacija u duhu „političke korektnosti“ („nemoj pogrešno da me razumiješ“) što izgleda da prati ovaj kreativni tim od početka do samog kraja u toj mjeri, da osim političke korektnosti na kraju i ne ostaje išta drugo. Zapleteni krugovi nisu razriješeni, motivacije su slabe ili nepostojeće, ne vide se i dalje glavni uzroci, mnogo stvari je nekako zabašureno, samo ubistvo traljavo je rekonstruisano, dokazi su zamagljeni ili ih uopšte nema. Ostaje utisak da je „Gardijan“ bio u pravu i da je dao ispravnu ocjenu: Đinđić je bio sam kriv za svoju smrt, previše je dugovao tajnim centrima moći u zemlji i međusobno zakrvljenim kriminalnim grupama ovdje i u inostranstvu (Crnoj Gori, Hrvatskoj…). Ko s đavolom tikve sadi…
(Novosti)