Funkcioner budvanskog opštinskog odbora Demokratske narodne partije Radko Garčević, saopštio je da je rušenje mostova i nadvožnjaka, probijanje nasipa koji štite od poplava, ugrožavanje izvorišta pijaće vode, trajno uništavanje riječnih korita i priobalja, te uskraćivanje državnog budžeta za milione eura neplaćenih nadoknada, samo su neke od posljedica nelegalnog iskopavanja pijeska i šljunka na obalama rijeka Morače, Lima, Cijevne stim što ni ostali vodotoci i riječna korita u Crnoj Gori nisu ostali netaknuti.
Njegovo saopštenje prenosimo integralno:
Rušenje mostova i nadvožnjaka, probijanje nasipa koji štite od poplava, ugrožavanje izvorišta pijaće vode, trajno uništavanje riječnih korita i priobalja, te uskraćivanje državnog budžeta za milione eura neplaćenih nadoknada, samo su neke od posljedica nelegalnog iskopavanja pijeska i šljunka na obalama rijeka Morače, Lima, Cijevne stim što ni ostali vodotoci i riječna korita u Crnoj Gori nisu ostali netaknuti.
Šljunak i pijesak iz riječnih korita predstavljaju javno dobro Crne Gore. U biznisu u kojem se, i kad se, posluje po zakonu, okreću ogromne pare (prema podacima Centra za zaštitu i proučavanje ptica , iz korita rijeke Morače do sada je izvađen šljunak ukupne vrijednosti 138 miliona eura te da je potrebno minimum 100 godina da dođe do potpunog prirodnog oporavka korita Morače nakon dugogodišnje eksploatacije šljunka), nadoknade državi su – minimalne.
S druge strane, po državu mnogo veću opasnost predstavljaju na stotine divljih bagerista koji se vode devizom „kopaj i bježi”. I pored toga što i ptice na granama znaju koje se tajkunske firme obogaćuju na štetu dražve. Oštrica pravde u Crnoj Gori se „zalijetela”, ali nije ni okrznula one koji se bogate nelegalnom eksploatacijom šljunka. Tokovi ogromnih suma novca zarađenog nelegalnom eksploatacijom šljunka takođe su nepoznanica, pa mnogi opravdano zaključuju da se njime i kupuje ćutanje države, koja već predugo ne uspijeva da iznađe mehanizam borbe protiv ove vrste kriminala.
Jedan od rijetkih glasnogovornika u borbi protiv ekocida je prof. Zoran Lakušić, koji se i pored raznoraznih udara i prijetnji kako javnih tako i tajnih odgovorno odnosi prema očuvanju vodoizvorišta. Kvazi patriote, saradnici bivšeg režima očigledno smatraju da im niko ne smije stati na put i da imaju naslijeđeno pravo da i dalje pljačkaju prirodna dobra Crne Gore, a da pritom nadležni, u liku predsjednika Borda direktora Regionalnog vodovoda a što direktno spada u okvir njegovih osnovnih ingerencija na funkciji na koju je izabran, ne smije da se bavi svojim poslom.
Aktivnošću nelegalnih kopača ugrožena su ne samo obale rijeka, već i obližnja naselja. Konvoji kamiona natovarenih pijeskom uništavaju puteve, često izgrađene iz samodoprinosa lokalnih zajednica. Međutim, posredna šteta koju divlji kopači nanose građanima Crne Gore, nepovratno uništavanje ekosistema naših rijeka, daleko je ozbiljnija od one finansijske. Na najugroženijim lokacijama se zatire cjelokupna flora i fauna. Nestaju biljke, ribe i divljač, a iza teških bagera ostaju krateri koji se pretvaraju u divlje deponije. Ožiljci na obalama rijeka u Crnoj Gori su takvi da je nevjerovatno da to nikoga iz državničkog aparata ne podstiče na ozbiljnu akciju.
Zbog načina na koji se divlji kopači šljunka i pijeska godinama bogate uništavajući prirodna dobra države Crne Gore, zaslužuju da ih nazovemo šljunkarskom mafijom. A način na koji se država odnosi prema nelegalnom šljunkarenju, uporno ne rešavajući probleme u ovoj oblasti i pored javnih apela predsjednika Borda direktora Regionalnog vodovoda prof. Zorana Lakušića, ne može se nazvati drugačije nego zabijanjem glave u pijesak – navodi se u saopštenju Garčevića.