Fukujama sada osvirao kraj liberalne demokratije

Čuveni američki politikolog Frensis Fukujama, jedan od najpoznatijih intelektualaca koji je tvorac teorije o „kraju istorije“ nakon propasti komunizma u Istočnoj Evropi, smatra da je pobjeda Donalda Trampa u Americi označila kraj „kraj liberalne demokratije“.

„Upečatljiva pobjeda Donalda Trampa i Republikanske stranke u utorak uveče dovešće do velikih promjena u važnim političkim područjima, od imigracije do Ukrajine. Ali značaj izbora prevazilazi ova specifična pitanja i predstavlja odlučno odbacivanje liberalizma od strane američkih birača i posebnog načina na koji se razumijevanje „slobodnog društva“ razvilo od osamdesetih godina prošlog vijeka,“ piše Fukujama u tekstu koji objavljuje „Fajnenšel tajms“.

On podsjeća da kada je Tramp prvi put izabran 2016. godine, bilo je lako povjerovati da je ovaj događaj bio zastranjenje. Takmičio se protiv slabog protivnika koji ga nije shvatao ozbiljno, a u svakom slučaju Tramp nije pobijedio na izborima.

Kad je Bajden četiri godine kasnije osvojio Bijelu kuću, činilo se kao da su se stvari vratile u normalu nakon katastrofalnog predsjedničkog mandata.

„Nakon glasanja u utorak, sada se čini da je Bajdenovo predsjedništvo bilo anomalija i da Tramp ustanovljava novu eru u američkoj politici, a možda i za svijet u cjelini. Amerikanci su glasali sa punim znanjem o tome ko je Tramp i šta predstavlja. Ne samo da je osvojio većinu glasova i predviđa se da je osvojio svaku pojedinačnu državu, nego su republikanci ponovo preuzeli Senat i izgleda da će zadržati Predstavnički dom. S obzirom na njihovu postojeću dominaciju u Vrhovnom sudu, sada su postavljeni da drže sve glavne grane vlasti“, navodi Fukujama.

On podsjeća da je klasični liberalizam doktrina izgrađena oko jednakog dostojanstva pojedinaca kroz vladavinu zakona koja štiti njihova prava i kroz ustavne provjere sposobnosti države da se miješa u ta prava.

„Ali tokom proteklih pola vijeka taj je osnovni impuls doživio dva velika iskrivljenja. Prvi je bio uspon „neoliberalizma“, ekonomske doktrine koja je posvetila tržišta i smanjila sposobnost vlada da zaštite one koji su povrijeđeni ekonomskim promjenama. Svijet je ukupno postao puno bogatiji, dok je radnička klasa izgubila poslove i prilike“ , naveo je on.

Moć se preselila s mjesta koja su bila domaćin izvorne industrijske revolucije u Aziju i druge djelove svijeta u razvoju.

Drugo iskrivljenje bio je uspon politike identiteta ili onoga što bi se moglo nazvati „vouk liberalizmom“, u kojem je progresivna briga za radničku klasu zamijenjena ciljanom zaštitom užih i marginaliziranih grupa: rasnih manjina, imigranata, seksualnih manjina i slično. Državna se moć sve više koristila ne u službi nepristrane pravde, već radi pomjeranja specifičnih društvenih ishoda za te grupe“, piše Fukujama.

U međuvremenu tržišta rada prelazila su u informacionu ekonomiju. U svijetu u kojem je većina radnika sedi ispred kompjuterskog ekrana umjesto da podiže teške predmete sa podova fabrika, žene su imale ravnopravniji položaj. To je transformisalo moć unutar domaćinstava i dovelo do percepcije naizgled stalnog slavljenja ženskih postignuća.

„Uspon ovih iskrivljenih shvatanja liberalizma doveo je do velike promjene u društvenoj osnovi političke moći. Radnička klasa je osjetila da lijeve političke stranke više ne brane njihove interese, te je počela da glasa za desničarske stranke. Tako su demokrate izgubile dodir sa svojom bazom radničke klase i postali stranka kojom dominiraju obrazovani urbani profesionalci.

U SAD su odlučili glasati za republikanca. U Evropi su birači Komunističke partije u Francuskoj i Italiji prebjegli Le Penovoj i Melonijevoj.

Sve te grupe nisu bile zadovoljne sistemom slobodne trgovine koji im je eliminisao sredstva za život iako je stvorio novu klasu superbogatih, a bile su nezadovoljne i progresivnim strankama koje su naizgled više marile za strance i okolinu nego za vlastito stanje.

„Ove velike društvene promjene odrazile su se na obrasce glasanja u utorak. Republikanska pobeda izgrađena je oko bijelih birača radničke klase, ali Tramp je uspio otkinuti znatno više glasača crnačke i latinoameričke radničke klase u poređenju sa izborima 2020. godine.

To se posebno odnosilo na muške birače unutar ovih grupa. Za njih je klasa bila važnija od rase ili etničke pripadnosti. Nema posebnog razloga zašto bi, na primjer, Latinoamerikanaca radničke klase posebno privlačio probuđeni liberalizam koji daje prednost nedavnim imigrantima bez dokumenata i fokusiran je na unapređenje interesa žena. Takođe je jasno da velika većina glasača iz radničke klase jednostavno nije marila za prijetnju liberalnom poretku, kako domaćoj tako i međunarodnoj, koju predstavlja upravo Tramp“, smatra Fukujama.