(FOTO) Poređenje: Krivokapićeva retorika istovjetna sa predlogom DPS-ovskih udbaša o Pravoslavnoj Crkvi Crne Gore!

Bivši premijer Zdravko Krivokapić, juče se oglasio i agenciji Mina potencirao priču o „Crkvi Crne Gore“, baš kao u maniru Demokratske partije socijalista u njihovom „prajmu“, kada je Milo Đukanović vedrio i oblačio Crnom Gorom.

Međutim, BORBA će ovim putem podsjetiti građane Crne Gore koliko je Krivokapićeva retorika slična onoj koju je Demokratska partija socijalista promovisala prije samo tri ipo godine.

Naime, u jeku borbe protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti, kada su i same litije stale zbog pojave virusa COVID-19, na društvenim mrežama se pojavio izvjesni predlog kako bi se ispitala društvena reakcija, a što je poznati metod udbaško-anbovske kuhinje.

Naime, maja 2020. godine u javnost izlazi navodni kompromis Države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve kojim bi se regulisao njen status pod nazivom – Pravoslavna crkva Crne Gore koja bi bila pod protokolarnom jurisdikscijom SPC.

Po ovom predlogu, imovinski sporovi bi se riješili promjenom Zakon umjesto u upravnom a tvrdnje bi se dokazivale u sudskom postupku. Crkvena služba bi se po ovom predlogu vršila isključivo po pravoslavnim kanonima, kao da se isto ne sprovodi ni sada. Sveštenstvo bi bili rezidenti Crne Gore i stranci sa državnom dozvolom boravka, dok bi Cetinjska Bogoslovija radila po zakonu o školstvu Crne Gore.

Za zastavu su udbaši tada predlagali Grb Crnojevića a spomenici kulture, koji imaju podijeljenu istoriju Države i Crkve bi bili u nadležnosti mješovitog karaktera.

Kako je govorio otac Nikola Pejović o ovom predlogu: Ovo nikada, čak ni u šali nije bila tema, a evo zašto…

Podgorički paroh otac Nikola Pejović je gorepomenutu fotografiju objavio na svom Facebook profilu 26. maja 2020. godine i kazao da 15 godina zajedno sa braćom sveštenicima učestvuje aktivno u gotovo svim važnim događajima, susretima, posjetama, saborima… ali ovo nikada nije bila tema čak ni u šali.

Otac Nikola je objasnio i zašto.

– ne postoji ni jedan crkveni razlog, ni potreba, ni želja za ovako nečim.

– kada bi Crkva tek tako mijenjala svoja ustrojstva, nazive i učenja, povlađujući partijskim interesima (bilo koje partije, a kamo li one na čijem čelu su ateisti i antiteisti) ona bi odavno izgubila smisao.

„Na teritoriji Crne Gore postoji i postojaće samo jedna kanonska Crkva – Srpska Pravoslavna Crkva, prepoznata, poštovana i priznata od svih drugih pomjesnih pravoslavnih Crkava, sa kojima čini Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu. Vjekovima ostajući vjerna Svetom Savi, naša Mitropolija je jedina svetosavska eparhija koja ima 8 vjekova neprekinutu vezu sa Pećkim Patrijarsima. Zato titula crnogorskih mitropolita krasi i dio egzarh (čuvar) trona Pećkoga. Trudom i podvigom našeg Mitropolita Amfilohija misija SPC u CG je poznata u cijelom pravoslavlju, zato su naše svetinje posjećivali i nosili odavde najveličansvenije utiske svi pravoslavni poglavari,često nam govoreći kako se na našim saborima i u našim svetinjama osjećaju kao u raju“, napisao je otac Nikola 2020. godine.

Otac Nikola dodaje da je Crkva u Crnoj Gori doživjela pravi Vaskrs, obnovljeni su hramovi, manastiri, sagrađeni novi, narod se vratio Bogu…..

„To znači da ovdašnja Crkva ima punoću blagodati i sile Božije. Razbijati to, zarad nekih nacionalističkih razloga je ludost. Crkva niti stvara niti ukuda nacije. U Crkvi se ne postaje ni Srbin, ni Crnogorac, ni Ris ni Grk. U Crkvi se postaje Hrišćanin!!! Srpska Pravoslavna Crkva, kao što to nije ni jedna pomjesne pravoslavna crkva, nikada nije bila crkva samo jedne nacije, samo jedne države, a još manje samo jedne partije. Ona u svojim njedrima prima sve, bez razlike na naciju, partiju, godine i stalež. Nije li to rezultat svih istraživanja gdje građani imaju ubedljivo najviše povjerenja u SPC, i to u vremenu najžešće propagande i napada“, pitao je tada otac Nikola.

Tvrdi i da se ovakvi pamfleti isključivo pojavljuju kao vid političkog pritiska kako bi se u biću crkve stvorile sumnje, smutnje i razdori.

„Kako bi se pod tim pritiskom Crkva, njeni sveštenici i episkopi stalno nekome pravdali, dokazivali i kako bi se od tih aktivnosti konstantno pravili bombastični naslovi i vijesti, a sve to da se Crkva predstavi za ono što ona nije. No, Crkva je ovdje bila i biće – stub i tvrđava istine!! (sviđelo se to nekome ili ne). Potrudimo se svi zajedno da tako i ostane. Zato, gradimo, a ne rušimo, volimo, a ne mrzimo, uzrastajmo i spasavajmo se a ne srljajmo u propast zarad sitnih interesa. Vjerujmo Crkvi, jedni drugima i Bog će pomoći. Sve ovo možemo samo u Hristu koji nam snagu daje“, zaključio je tada otac Nikola.