Svečanim Svetosavskim balom, održanim u Nikšiću pred više od 700 gostiju, saborno je obilježen Savindan, veliki praznik srpskog naroda i ozvaničen početak rada novog Opštinskog odbora Nova srpska demokratija u tom gradu.
Svečanost je započela intoniranjem Svetosavske himne i himne „Onamo, namo“, u izvođenju etno-pjevačice Tijane Vučetić i Petra Milatovića.
Obraćajući se gostima, novoizabrani predsjednik Opštinskog odbora Nove srpske demokratije u Nikšiću i predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, čestitao je praznik riječima: „Neka nam je svima sa srećom ovaj veliki praznik. Neka nam je svima sa srećom Savindan.“ On je istakao da mu je „zaista čast i zadovoljstvo da je novi Opštinski odbor Nove srpske demokratije počeo da radi na dan Svetoga Save“, naglasivši da „nema boljeg dana za novi početak od toga“.
Kovačević je podsjetio da na mjestu predsjednika Opštinskog odbora NSD Nikšić nasleđuje svog, kako je rekao, „dragog prijatelja Janka Milatovića“, koji se prošle godine upokojio, i koji je „u jednom dugom periodu vodio veoma uspješno ovaj opštinski odbor kroz razne i različite situacije, uvijek na visini zadatka“. On je istakao da je Janko Milatović stranku vodio „do svih onih pobjeda koje smo u poslednjim vremenima ostvarili, pa sve do one poslednje u prethodnoj godini na lokalnim izborima u Nikšiću“.
„Janko, hvala ti na svemu i nikada te nećemo zaboraviti“, poručio je Kovačević, dodajući da će se novo rukovodstvo truditi da ostane dostojno svega što je njihov prethodnik radio i čemu ih je učio. On je naglasio da je Nova srpska demokratija, kao domaćin Svetosavskog bala, prisutna sa svojim najvišim rukovodstvom, podsjećajući da je stranka u prethodnom periodu imala brojne izazove, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou.
Govoreći o političkim ciljevima, Kovačević je naglasio da je osnovni zadatak Nove srpske demokratije da se, kroz nju, srpski narod u Crnoj Gori izbori za veći politički uticaj i političku moć. On je poručio da se taj cilj ne može ostvariti „tako što ćemo smanjivati našu moć i naš uticaj, već tako što ćemo to povećavati“, ističući da je riječ o političkoj doktrini koja je učena „i od naših predaka i od svijetlih primjera iz naše istorije, poput Svetozara Miletića i brojnih drugih boraca“.
Kovačević je naglasio da je zajedništvo osnov politike Nove srpske demokratije i da upravo to simbolizuje i Svetosavsko veče i Svetosavski praznik, dodajući da Srbe u Crnoj Gori na okupu drži i predsjednik stranke, Andrija Mandić, koga je ocijenio kao „najboljeg političara u Crnoj Gori“, poručivši da, iako istina često nije omiljena, „mi smo večeras tu da govorimo istinu“.
Predsjednik Nove srpske demokratije i predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, u svom obraćanju istakao je da se današnje bitke ne dobijaju samo srcem, već pameću, te da je neophodno razumjeti vrijeme u kojem se živi. Podsjetio je da je, prvog dana kada je biran za predsjednika Skupštine, rekao da „različiti putevi vode ka istom cilju“, ali da su se on i njegovi saradnici odlučili za put koji je „najpametniji, najmanje riskantan i koji obezbjeđuje sigurnu pobjedu“.
Mandić je podsjetio da je prije 22 godine u Nikšiću održan prvi Svetosavski bal, kada je Nova srpska demokratija bila mala stranka, i sa posebnim emocijama govorio o ljudima koji su tada bili prisutni, a danas više nisu među živima. On je pomenuo Janka Milatovića, ali i Marka Durutovića, Žara Mijuškovića, Velimira Erakovića Era i brojne druge koji su, kako je rekao, zajedno gradili sa nama stranku.
Iako je, kako je naveo, planirao da kaže samo nekoliko rečenica, Mandić je istakao da u Nikšiću, „ugaonom kamenu srpskog nacionalnog i političkog bića u Crnoj Gori“, to nije moguće. On je podsjetio na često ponavljanu misao da „sve kreće iz Nikšića“, naglasivši da je sve što se iz tog grada pokrenulo kroz istoriju bilo „nezaustavljivo“.
Zahvalivši se Nikšićanima na podršci tokom svih ovih godina, ali i na idejama koje su upravo u tom gradu kreirane, Mandić je uputio poruku ohrabrenja: „Samo hrabro, naprijed, ovo što smo započeli niko neće moći da zaustavi.“ On je posebno istakao značaj sloge među Srbima, ali i međusobnog razumijevanja, poručivši da, kada su složni, „niko nam ništa ne može“.
Duhovnu poruku sabranima uputio je protojerej-stavrofor Dragan Krušić, koji je poručio da Svetosavlje ne treba da bude samo podsjećanje na prošlost, već i putokaz za sadašnjost i budućnost. On je pozvao da se bude „mudar kao zmija, a bezazlen kao golub“, da se čuva srpski jezik i sveto ćirilično pismo, „jer njime slavimo Boga“, kao i da se čuvaju jedni drugi, jer se u licu bližnjega prepoznaje lik Hrista.
Krušić je, molitvama Svetog Save, poželio mir srpskim domovima, znanje đacima i mudrost i razboritost narodnim prvacima, zaključivši obraćanje prazničnom čestitkom: „Srećan vam praznik, na mnogaja i blagaja ljeta.“
Svetosavski bal u Nikšiću protekao je u znaku sabornosti, tradicije i jasne poruke političkog i duhovnog jedinstva srpskog naroda, potvrđujući da novi Opštinski odbor Nove srpske demokratije započinje svoj rad oslonjen na snažno nasljeđe i jasnu viziju budućnosti.






Tito vrati se, sredi ove cetnike, evo ih svi na jednom mjestu, da zajedno bjjeze sa ustasama put Zidanog mosta!
Nije ti lako Montenegrinac.
Zapali gumu na belveder😂
A bajkoviću da im malo POPUSIŠ KURČINU !!!!
SREĆNO!
Samo nalrijed poštovano i mudro rukovodstvo NSD vodite Srpski narod.do cila.
Srpski narod😅🤣😂indoktrinirani Crnogorci srpstvom, do kojeg to vi cilja zudite , za E U, bravi jedni izgubili ste kompas, ovo je Cg i vi ste Crnogorci, nijeste vi nikakvi srbi, sto se nijeste pisali srbi do 91, pitajte oceve i majke i ɗedove kako su se pisali i osjecali dokle vas popivi crkve srbije nijesu zarazili srpstvom otpozadi🤣
КРАЉ НИКОЛА I ПЕТРОВИЋ ЊЕГОШ
Пред Савиндан, 1912.
ПЈЕСМА СВЕТОМ САВИ
У свом двору на Рибници
подранио краљ Немања,
стар и брижан, а животом
рђавога одвек стања;
подранио, слуге зове;
зове слуге и дворјане
прије сунца да на ноге
као и он свак устане.
Двор је краљев у забуни,
у њ најљепшег нема члана,
који га је украсива’
неколико прије дана.
Краљ, краљица, Вук и Стефан
и дворјани сви устали;
прошлу ноћ су и дан прошли
у бригама исплакали.
Књаза Растка нигдје нема,
– ка’ прогутан земљом да је –
гдје је поша’, куд се дио,
досад нико не дознаје.
Није ли га прогутао
вал Мораче ил’ Рибнице,
на чамчићу ловећ’ рибу
испод града и Горице?!
Јесу ли га звјерад у лов
растргнула у планине,
када се је за срнама
гором пео уз висине?
Да л’ је жртвом зликоваца
књаз лијепи гдје пануо?
Хвала Богу, гдје ће бити
млад краљевић издахнуо?!
Свак се пита, свако зебе,
на несрећу свако слути,
а краљевски пар и кућу
превелика жалост мути …
Гдје је онај дивни момак,
ка’ звијезда што јежђаше
Ћемовскијем на свом хату,
и ка’ соко летијаше?
Гдје је онај зор младосни
с бујном својом околином;
куда зађе сјајни витез
из властеле са дружином?
Њемило је зам’јенило
пјесму, свирку, смијех, шале;
црне слутње на двор краљев
ненадно су ето пале …
Свако тражи, распитује
гдје је Растко? – Растка није;
да л’ га жива или мртва
ко год, можда, гдје год крије?
У његовим одајама
представља се на погледу
све на мјесту, ствари све су
и у добром све је реду,
књиге, стр’јела, мач и копље
и од’јело и штит ту је;
у подруму зорни хат му
копа ногом, подврискује …
Многобројни слуге му се
с пажљивошћу распитују,
ал’ не знају ништа рећи,
него горко јадикују …
Један само од њих свију,
плакајући тужан рече
да је младог књаза Растка
застануо једно вече,
обливена са сузама,
пред иконом на кољена
у молитви страсној, врелој,
чак до земље превијена
и ријечи чуо ове:
„Опрости ми, родитељу,
за одлуку, са којом ћу
нанијет’ ти тугу вељу,
и ти, мајко, слатка мајко,
и ви, браћо, обојица
опростите, а тјешите
милог оца сва тројица!
Родитељски дом остављам
и књажевска преимућства;
другом двору, другој кући
мене тајна вуку чувства!
Тамо нема бојних справа
од стријела и мачева;
тамо оклоп, срма, злато
са зидова не одс’јева …
Тамо нема тамбурица,
ни свирала на дохвату;
пјеваније чут’ там’ нећу
ни глас моме добром хату …
Тамо ми је омиљена
душе моје вјереница,
халак, пјесму и оружје
та не воли сиротица …
Она хоће кротост срца,
мир и љубав и самштину
и молитву, изречену
у побожност и тишину.
Њој је име, свето име –
црква, рајско уточиште;
руку њену, свету руку
моја душа данас иште.
Света цркво, вјеро света,
у твоме ме прими крилу,
драгу Зету, краљевину,
ти заштити моју милу;
у то име приносим ти
на жртвеник младост моју;
цркво света, вјеро света
милост за род просим твоју!
О Атонска Горо света,
мог спасења Арарате,
нек’ анђели кроке моје
к твојој страни сјутра прате!“
Кад Немања ово чуо
мутно му се бистри лице,
па ће рећи пред дворјанством
и краљевства поглавице:
„Није љепше Бог могао
наградити моје труде,
ни положај створити ми
завиднији међу људе;
сам сам парче све по парче
скупља’ ове краљевине,
и подига’ пред свијетом
њезин углед у висине …
А Бог ме је обдарио
у мом дому са три сина;
јемство среће у њих наћ’ ће
краљевства ми величина.
Два ће сабљом да га бране,
а у савез трећи с Богом
краљевство ми опасати
с добрим редом и са слогом.
Слава теби, Боже свети,
и ти, Растко, славан био
краљевство ми и сам себе
узвисио, прославио!“
Суза топла иза тога
краљевим се лицем ваља;
није суза жалосница,
коју око лије краља,
но је роса од блаженства,
што му борним лицем тече,
јер једнога светитеља
у својему дому стече…
* * *
Српска црква би плакала
да се Растко не појави;
српској књизи и просвјети
кам темељац он постави,
и завјешта у аманет
да се Срби слогом вежу,
да туђину рад’ неслоге
и трвења не подлежу.
Ка’ анђео из њедара
божанствених он излеће,
да му рука света сади
по ливади српској цв’јеће;
цв’јеће књиге, цв’јеће знања,
за које је уложио
своју младост, своју сјајност,
кад је цркви приступио.
У прегнућу младих срца
будућност је домовине;
младе снаге отачаство
умним радом сретним чине.
Своја лична удовољства
књаз је Растко пренебрега’,
а цркви је и науци
себе дао, дао свега …
Није лако младој души
сјајност двора оставити,
па се пустит’ под сводове
од ћелија покмастити;
није лако, ал’ је слатко
за народ се жртвовати,
и најдраже, најмилије
на олтару рода дати.
Дат’ му душу, дат’ му живот,
способности све му дати,
па ће мила домовина
као алем кам засјати,
а да нам је она љепша,
слобода је ресит’ мора;
слободи је колијевка
Немањина Црна Гора.
Без слободе што су људи?
Чопор стоке на пасиште!
Груд Србаља од слободе
да удише – тамјан иште.
Здраво, мали слободани!
Здраво, синци земље ове!
Прирастајте да стечете
родном крају славе нове,
да дуг свети одужите
и аманет од прошлости,
да у гробу од радости
Немањине шену кости
и да харност укажете
наше књиге светој глави,
и захвални на вјекове
останете светом Сави!
Samo ti budalcino pisi stihove, uzivaj u nezavisnoj Cg, Cg barjaku🇲🇪🇲🇪himni, azbuci sa ś i ż, Natou i priznanjem Kosova, Vala se vi srbi narobovaste!
Evo još jednog dokaza koliki si junac (BOLJE ĆUTI VOLINO)
VIDIŠ LI VIDIO TE RAK DA JE SOČINITELJ OVIH STIHOVA kako vi monteprknini i PUŠAČI milovog kurca zborite “ NIKOLA JEDAN“ PETROVIĆ:
monteprkninu iz pičke materine, govno od 300 govana, POGLEDAJ DEBILCINO POPIS naroda Crne Gore iz 1905 godine, kojeg sprovede kako vi lajete „Nikola jedan“ !!!!! MORA DA SU TVOJU MAJKU ODZE I FRATRI ZARAZILI U “ TROJKAMA “ TE SI ISPA TAKAV LJIGAVI, NEDORAĐENI LAŽLJIVI IDIOT. IMAJ SVOJE MIŠLJENE ( IONAKO SI NEBITAN) ALI NE LAŽUNJAJ.
Nekad se u CG zbog laži glava gubila sa ramena a danas u tvom monteprknu dobijate po 5 eura za izgovorenu-napisanu laž hahahahahaha! NAPRIJED NOLE !!!!!!!!
Živjela NSD!
Bila bi dobitna kombinacija da ostali rade kao što NSD radi iz ove većine!
Bal?Sa zakasnjenjem 😂😂😂😂😂😂😂