FOTKE NAJ(NE)POPULARNIJIH VISOKIH DRŽAVNIH FUNKCIONERA TRAJNIJE SU OD NJIHOVIH ŽIVOTA
Piše: Dr Momčilo D. Pejović
Ma, pusti me da na miru pišem (…)! I ne zovi me na ručak! Žurim, okasniću (…)!?
Taman samo što bijah otvorio računar, a na novootvorenoj stranici stavio radni naslov i već se pripremio da pišem o još jednom novom protestnom skupu, koji se obećava i već uveliko priprema za naredni ponedeljak ovog posljednjeg mjeseca u godini, iznenadih se kad čuh na tv-u vijest o nek(akv)om hapšenju nekoga za koga sam mislio da mu se to ne može odnosno ne smije desiti!?
Naravno, ime mu bijaše mnogo poznato u jedan vakat, ne tako davno, mnogo popularno pa i na tv-u skoro cijelu godinu gledasmo njega i ostale sudije, tužioce, advokate, okrivljene za „državni udar“ odnosno za spas premijerske fotelje i vlasti sedmostrukog nosioca premijerskog pojasa, u sudnici Višega suda u Podgorici kako sjedi i ponekad po nešto „prigovori“.
Dok se avizah od „udarne vijesti“ i dok dođoh da ugrabim odnosno „uhvatim“ uživo sliku i ton već zakasnih, a nemah tehniku za snimanje programa! Bi mi bi žao, kao da izgubih 50 eura! Eto, zaista ne više od toliko, i to bih dao od one obećane pomoći za penzionere, ako bude ovoga mjeseca!
Odmah se dadoh u potragu za datim slučajem odnosno tim „strujnim udarom“! Nađoh tekst i fotke nekolike! Pročitah dva puta, a foto materijal (po)gledah malo duže, kao da ne znadivah o kome je riječ! Prosto rečeno ne povjerovah u tu vijest, a već bijah treću kafu ispio, doduše bogme na brzinu, da mi ne „uteču“ misli!
Naravno, odložih bolje reći napustih planirano pisanje već uveliko pripremanog teksta i materijala pročitanog ili stavljenog da mi posluži kao podsjetnik za „razradu“!
Provjeravam tu udarnu vijest ili „vijest dana“, za decembar mjesec tekuće godine, da je kojim slučajem urednici portala nijesu „skinuli“ sa sajta, kao neprovjerenu ili ne daj ti Bože zabranjenu zbog „izazivanja nemilih scena na gradskim ulicama, agresije, ljutnje ili uznemirenosti među građanima“, a posebno onima koji su bili na njegovoj strani političkoj i stranačkoj, a za spas života tadašnjega premijera ili „dvometrice“ Nokove!
Rekoh, gotovo naglas, da se nema što dalje (pr)ovjeravati, kad je bivši Glavni SDT-a već (p)otrčao i dao svoju „izjavu ili ocjenu“ povodom „hapšenja“ svoga saradnika, rekavši da i smrtnici odnosno živi ljudi (po)nekad u svom radu „mogu“ da pogriješe, ali da on ima „bezrezervno povjerenje u njegovu čast i poštenje“ i, što je od posebnog značaja, da je bio baš „Specijalizovan (je) za borbu protiv organizovanog kriminala (…)“!?
Bolje i dalje, čvršće i drugarskije, saradnički stručnije, etički visoko i nije se moglo preko toga reći no što bivši Glavni SDT-a reče odnosno izjavi, kao ličnu „tvrdnju“ svoju! Naravno, on ga najbolje zna, jer mu je bio saradnik, desna i(li) lijeva ruka njegova kod „suđenje vijeka“ u takozvanom „drža(v)nom udaru“!
E, sad recite je li se moglo kako preći preko tako značajne, jake i udarne vijesti i ostati nijem sve ovo preostalo vrijeme decembra mjeseca?
Dva su razloga zbog kojih nijesam nikako mogao (od)ćutati, na ovu već unaprijed proglašavam je „vijest decembra mjeseca“! Kao prvo, riječ je o visokom javnom funkcioneru na jednoj od najvažnijih i najodgovornijih državnih sudskih odnosno tužilačkih funkcija, uz već prethodno „besprekorno“ obavljeni tužilački posao u takozvanom „državnom udaru“; i drugo, da sam, skoro će za mjesec dana deset godina ili jubilej tekstu objavljenom pod naslovom „Šta bi dao da si na mom mjestu da te mrze, a da ti se dive. Šta bi dao? (Objavljeno: Javniservis.me, četvrtak, 05. januar 2012. godine). U tom tekstu sam kritikujući „političku elitu“ crnogorsku, koja je bila tada na vlasti, dao vjeran prikaz njihovog (ne)činjenja tokom obavljanja visokih državnih dužnosti! Ni danas ne bih imao što više dodati niti bolje napisati!
Dakle, deset godina je trebalo čekati da se dese dva „slučaja hapšenja“ visokih javnih funkcionera iz sudskih instanci (Vesna Medenica, dugogodišnja predsjednica Vrhovnoga suda; Saša Čađenović, specijalni državni tužilac), bez obzira na dalji tok i ishod, uz njihovo poštovanje prezupcije nevinosti!
A šta se tek sve može reći o njima onako uslikanim i objavljeni na fotkama, sem da se mogu uokvireni ostaviti sadašnjim i budućim generacijama, jer one potvrđuju odavno izrečeno da fotke – slike govore i više od hiljdu riječi!