FINEGANOVO BDENJE
Piše: SIBIN
(protočni Finegan)
Univerzum: impersonalan/infinitizemalan, raščlanjen u riječima pocijepanim kao atom na proton i neutron (tom-ton-tron: bum, bum, bum: nuklearna nauka), ali i strpljivo kombinovanje, uparivanje, kako bi nastale – podsvjesne riječi – iz rasprsnuća smisla u zvuk, u „Fineganovom bdenju“ čiji je jezik nesvjesno, tamno, neucjelovljivo, vrludavo, ili, drukčije: tekst – trag u vodi, pojmovno pjenušanje.
Vrtlog Vavilona, sedamnaest jezika kalemi se na engleski, kondenzovanih (kotao – Id – vrenje), da bi se oriječilo „mrtvozorno“, ugasita pepeljasta maglatentna misao o sivunjavoj svjetlosti u kišnosvanuću u kuću tiho, zvukleto, sablasnoviđenje… dakle: sve se prevodi na – jezik noći, neuprativ, izmičući, kao nit misli koje se stalno raskončavaju upletene u unutrašnjost svijesti koja se širi i obuhvata toliko toga na nesvjestan način.
Džojs je autor Rečnika koji je sastavljen od rijeke riječi u kojima se transformišući pretvaraju iz jednog u drugo značenje; jezik je rasprsnut, ne koncentriše se u rečenicu koja prenosi statični smisao izvučen iz predmeta, nego se igra sama sa sobom, porađajući iznova nešto drugojačije, kopile, minijaturne kopernikanske obrte, u kojima Ja nije vlasnik bića, nego se razbićuje i obezličuje, u polimoforme pojmove ili, odnatrag – movepojanje…
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)