Filipovski od Deda Mraza traži pleja i krilnog centra
Poznato je vjerovanje navijača Partizana da Deda Mraz treba da nosi crno-bijelu kombinaciju i da ona standardna kombinacija ne prolazi oko Humske zbog jasne aluzije na boje najvećeg rivala. Ali posle svih potresa u godini na izmaku vjerovatno niko, a pogotovo Sašo Filipovski neće biti izbirljiv, niti da gleda da li je taj dobroćudni čudotvorac obučen u crveno, crno ili neku treću boju, ako iz džaka bude izvukao (bar) dva pojačanja.
Odluka vrha kluba da ne srlja sa pojačanjima odmah po dolasku slovenačkog trenera može da se podvede pod odgovorno poslovanje u ovim teškim vremenima, mada vjerovatno malo više ima i do spekulacija o lošem stanju u kasi zbog svih repova prošlosti, što je u kombinaciji dovelo do toga da se na svežu krv i dalje čeka. Posle odlazaka Nemanje Gordića u Mornar i raskida sa Stefanom Jankovićem Partizanova uprava došla je u poziciju da više ne može, niti smije da odlaže jačanje redova, jer Filipovski ni pod kojim uslovima neće moći ozbiljnije da razmišlja ni o kakvom rezultatu uz rotaciju sa jedanaest igrača, koliko ih je istrčalo na parket u Veneciji.
Sigurno su i u klubu svjesni da u ovakvom ritmu sezone i utakmicama na dva do tri dana Partizan mora da ima veću širinu, a za početak da priušti sebi pojačanja na dvije izuzetno bitne pozicije – plejmejkera i krilnog centra.
Zbog nedostatka klasičnog organizatora igre Partizan je među najslabijim po prosečnom broju asistencija u oba takmičenja! Sa 15,2 završna dodavanja po meču ispod crno-belih samo Zadar (14,7), Budućnost (14,1) i Krka (12,8) gledaju Parnom valjku u leđa, što nimalo nije pohvalno. Ponajviše jer podgorički Plavi i bez tih asistencija imaju odličan skor, dok su rane iz Novog Mesta još svježe, a Zadar se bori za živu glavu. U Evrokupu je identična situacija – 14,4 asistencija prosječno, gdje su samo Lijetkabelis Nenada Čanka sa 13,3 i Budućnost sa 13,1 podijeljenim dodavanjem slabijeg učinka. Ako povučemo paralelu sa prošlom sezonom Partizan je bio pri samom vrhu sa 18,7 asistencija u ABA ligi – bolja samo Zvezda sa 19,8 i FMP s 19,6 – odnosno negdje malo ispod sredine u Evrokupu sa 16,4 uspješnih dodavanja koja su prethodila realizaciji. Rezultati su, samim tim, bili daleko bolji.
Ognjen Jaramaz je ispustio preko mjesec dana zbog preloma prsta šuterske ruke i praktično još ulazi u prošlogodišnju formu, mada igra djelimično izmjenjenu ulogu sada. Nemanja Gordić je kao jedan od boljih pik’n’rol igrača regiona otišao, baš kao i Kori Volden, pa je praktično cio teret organizacije svaljen na njegovu direktnu zamjenu Kodija Miler Mekintajera koji sa 4,8 izdjeljenih asistencija ozbiljno „šije“ konkurenciju iz ove i prošle sezone. S tim da Miler Mekintajer mnogo više sebe ulaže u realizaciju napadačkih akcija sa 13,4 poena u Evrokupu i 13,5 poena u ABA ligi i najbolji je strelac tima.
Partizanu je, dakle, potreban neko ko ima dobru viziju terena i ko može da bude koristan za ekipu tako što će da posloži redove i bude produžena ruka Filipovskog na parketu. Miler Mekintajer ne treba da vuče konce sam, Jaramazu treba prostora da se pronađe, dok Gordićev učinak sada „visi“ i u ovoj postavi nema ko da preuzme ono što je iskusni Mostarac radio. To nikako ne smije da se prebaci na Markusa Pejdža, jer je njegova idealna rola da se izvlači iz blokova i pogađa dno mrežice sa distance i prethodni eksperimenti sa razigravanjem drugih nisu se pokazali kao dobri.
I na krilnom centru su stvari prilično jasne. Rašon Tomas je uz Milera Mekintajera udarna igla Partizana u takmičarskoj 2020/21, a baš kako to Pablo Laso reče u slučaju Valtera Tavaresa: „Ubićemo čovjeka, ako mu ne dovedemo zamjenu“.
Trofejni španski stručnjak je slikovito želio da objasni koliko je Realu potrebna rezerva Tavaresu, što vrlo lako može da se primjeni na Tomasov status u ekipi. Sa po 26 minuta po meču u Evrokupu Tomas i Miler Mekintajer imaju najveći udio u igri, a momak rodom iz Oklahome uspio je da prevaziđe svoje bubice i postane lider ovog tima. Samo Partizan ne smije da dozvoli da ga prerano istroši, jer čak i do februarskog Kupa Radivoja Koraća ima mjesec i po dana, a gdje su sve pobede koje Partizan mora, ponavljamo mora da ostvari kako bi uopšte pomislio da zaigra plej-of, plus da pojuri trofej u Superligi Srbije…
Tomas već neko vrijeme praktično nema jasnu alternativu. Stefan Janković je odavno precrtan i jednostavno izbor Vlada Šćepanovića da mu pruži još jednu šansu bio je kontraproduktivan. U situaciji kada ni kapiten Novica Veličković ne može da igra u kontinuitetu, niti u njemu ima toliko elana kao prošle sezone, Tomasova alternativa postao je Erik Mika, koji ipak ne može da postane dugoročno rješenje jer prije svega nema toliko izražene šuterske karakteristike da bi mogao da odgovori modernim košarkaškim standardima i prvenstveno sada već ustanovljenom poimanju pozicije „četiri“.