Feudi i nesreće: Ribar naših duša u potrazi za vječnošću!

Piše: Ivan Milošević

Nevjerovatan Milo i nevjerovatan DPS! Takve stranke i lidera trenutno nema na kugli zemaljskoj! Milo bi da vlada vječno, a DPS bi Mila slijedio i na onaj svijet. Džaba mladi, poletni, zagovornici vrlog i ostalog svijeta, kada je Milo u pitanju, on je za njih bog otac. Poletni Andrija, zanosna Aleksandra, inspirisani Dragutin i živopisni Danijel, manji su od makovog zrna kada je Milo u pitanju. Sve bi predali, ali bi za Mila poginuli i to ne samo simbolično!

Ribar naših i DPS duša, lovac na političke jelene i ostale kapitalce, morski pas iz dubina političkog mora, jahač sedmi, osmi i n-ti, naše političke apokalipse, predvodnik i narednik naših života, grobar naših nada i 35-godišnji tamničar crnogorske slobode i nade da će biti bolje, još jednom bi da zasjedne na već dva puta osvojeni predsjednički tron, da se dograbi žezla i neokomunističke krune i da ogrnut plaštom besmrtnosti i mesijanskog osmijeha, sa crnogorskog Olimpa sam sebe proglasi kraljem, ali i ocem i kumom svih nesrećnih Crnogoraca! Malo mu je bilo 35 godina političkih prevrata, krađe i ostalih nepočinstava, traži još i još i još. Mala mu je sva Crna Gora i čitava Serbija, malo mu je carstvo od Palića pa do mora sinjega, malo mu je godina i džepova vlasti, malo mu je svega, iako ima svačega, malo mu je i to što ima previše i još bi i još i još! Tako je nezasit da bi sve nas, tu siću od pola miliona odraslih, progutao u jednom zalogaju, obliznuo bi se i ne bi čak ni podrignuo! Čemu, kada tih pola miliona odraslih nijesu mu ni do koljena, sva njihova pamet nije vrijedna jedne njegove sive vijuge, svih tih pola miliona likova nijsu drugo ni zaslužili nego da budu podanici i da gutaju sve ono što im Milo kaže!

U Crnoj Gori postoji samo jedna vječna vrijednost, a to nije ni NJegoš, ni kapela, Cetinjski manastir, nego je to ON, veliki i neprikosnoveni vožd prvog, drugog, trećeg i n-tog crnogorskog ustanka, bunta bez razloga i revolucije bez revolucionara! Svih tih pola miliona odraslih nijesu dorasli ni za njegov unutrašnji džep, mogu da stanu u najmanju pregradu Milovog novčanika i sve može da isplati istoga trena i kupi kartu u jednom pravcu i pošalje u Tunguziju ili drugu zemlju nedođiju, sam da njemu ostane ova nesrećna Crna Gora i da je ON sa nekoliko drugova i drugarica cijedi dok je ne iscijedi kao suvu šljivu i obesi o čiviluk u svome predsoblju!

Čovjek je takoreći od rođenja u vlasti, u njoj je napunio 18, a već je dogurao do 60 godina i nije mu dosta. Za njega ne važe ne samo politička nego i životna pravila. Što je stariji to je sve mlađi, što ima više godina, to mu se manje broje, što ima sve više sijedih, to mu kosa više raste, što mu se više bora oko očiju gomila, to je on sve više dijete i lakše mu je da se igra, igra sa svima nama ping-pong i dobacuje nam ping i ostale loptice i traži da skačemo za njima, slavimo njegove promašene golove i tolerišemo ofsajde!

Šta nas snađe od Mila i DPS-a! Da mogu sve bi nas poslali na stogodišnji godišnji odmor na Antarktik, samo da njima ostane Crna Gora i da je glođu do koske, pa onda da tu kosku bace bjelosvjetskoj paščadi, pa i da oni imaju od čega da se najedu!

Milo se opet kandidovao za predsjednika Crne Gore, a u njegovom ustavu lijepo piše da jedan čovjek može da bude predsjednik ove nesrećne države najviše dva puta! Ali ko jebe ustav kada je protiv Mila, jer on je van ustava i svih ostalih regula! Uostalom sam ih je pisao i usvajao, pa zašto bi se njih i pridržavao!

PS. Što se tiče spota – daleko bilo!