Feđa Dimović iz „Beogradskog sindikata“: Kosovo je naše sve dok nam je u mislima i srcu!
Feđa Dimović iz „Beogradskog sindikata“ smatra da je odnos Srba prema KiM mjerilo toga kakvi smo kao ljudi, te da je prava istina da postoji pravo jačega da maltretira slabije.
„Duboko sam ubijeđen da su Kosovo i Metohija sama srž našeg identiteta i nešto uzvišeno što spaja sve Srbe, gdje god da oni žive na kugli zemaljskoj. Oko Kosova smo se uvijek okupljali, o njemu smo pjevali i sanjali ga i u najtežim trenucima naše istorije. Ono je naše dok god mi tako mislimo i osjećamo i to nam nijedna sila ne može oteti“ – ovako odgovara Dimović, na pitanje da li je u predvečerje Sretenja 2024. vrijeme da se svi Srbi okupe oko očuvanja KiM.
Jedan od vođa popularnog hip-hop sastava, poznatog po jakoj rodoljubivoj noti i oštrim političkim stavovima, koji ove godine obilježava četvrt vijeka na sceni, nema dilemu da je vrijeme da se okupimo oko Kosmeta:
– To je zapravo okupljanje naroda oko Hrista koji se nalazi u središtu Kosovskog zavjeta.
U više navrata ste isticali, govoreći o KiM, da je riječ o duhovnoj vertikali Srba?
– Upravo tako. Sam ideal kosovskog zaveta se zasniva na svetom pismu i pravoslavlju. To je izbor između života u vrlini i propadanja u ništavilo. Naš odnos prema Kosovu je mjerilo toga kakvi smo kao ljudi.
A gdje smo danas kao ljudi, kao narod?
– Kao i uvijek, na raskršću. Zbog toga smo uvijek pod pritiskom između čekića i nakovnja. Nekada djeluje da nećemo izdržati, ali se onda pojavi neka čudnovata vitalnost ovog naroda koja nam pomaže da prebrodimo i najveće nedaće.
Uz svoj narod ste kroz gotovo svaku notu i rimu. Vaša angažovanost mnogima je, čini se, otvorila oči?
– Mi smo kritikom društva i sistema ukazali na mnoge probleme koji naš narod vjekovima opterećuju. Istovremeno smo kod mladih uspjeli da probudimo iskru zdravog rodoljublja i da obodrimo mnoge ljude da istraju u borbi za prave vrijednosti. Nekad mi djeluje da smo na sebe preuzeli ozbiljan posao koji inače nije svojstven jednoj muzičkoj grupi. Međutim, svi se mogu složiti, pa i oni koji nas ne vole, da mi nismo samo obična muzička grupa.
Posebno ste vezani za publiku sa one strane Drine, ali ne samo u RS, već gde god da žive Srbi?
– Za ovih 25 godina nema gdje nismo nastupali za naše ljude. Na tri kontinenta i u velikom broju različitih država. Zbog toga smo stekli značaj velikog nacionalnog benda koji je puno doprinio promociji naše kulture i duhovnosti. Republika Srpska je svakako na posebnom mjestu u našim srcima jer je ona oduvijek bila bastion srpstva.
Nestaje li srpski jezik? Da li nam umire ćirilica?
– Nažalost mi nekada ne umijemo da vrednujemo kulturno blago koje su nam ostavili naši preci. Ćirilica je sve manje u upotrebi u svakodnevnom životu i mislim da bi država morala da se mnogo više pozabavi njenom zaštitom. Ista stvar je i sa jezikom koji je iskvaren pomodarskim novitetima uvezenim spolja i unakažen engleskim izrazima i internet slengom. Pogotovo je to prisutno kod mlađih generacija.
A da li očekujete da će se posle rezultata popisa srpski zvanično zboriti i u Crnoj Gori?
– To je očigledna želja većine naroda u Crnoj Gori, ali sam oprezan u očekivanjima jer je Crna Gora članica NATO-a, koji očigledno ima veliki uticaj na sve političke procese koji se tamo dešavaju. Svakako bi to bilo pravedno, imajući u vidu da je srpski jezik tamo na silu marginalizovan za vrijeme režima Mila Đukanovića.
Da vam neko kaže „bilo bi dobro da u pjesmama primjenjujete tzv. rodno senzitivni jezik“, šta biste učinili?
– Mislim da smo mi dokazali da na nas ne utiču bilo kakvi trendovi, pogotovo ne oni površni i pomodni.
Danicu Crnogorčević i numeru „Veseli se srpski rode“ neki su razapeli na stub srama, pritisak moćnika vidi se i u slučaju Miloša Bikovića. Ima li kraja?
– U tim primjerima se vidi sve licemjerje modernog svijeta i brutalnost tzv. kulture otkazivanja. Više nije važna istina, nego lažni utisak koji se fabrikuje o nekom pojedincu ili o čitavom narodu. Ako se ovako nastavi, krivicu više neće utvrđivati sudovi, već će se ona procenjivati na prijekom sudu medija i anonimne mase na društvenim mrežama.
Pravnik ste po obrazovanju, postoji li danas međunarodno pravo?
– Pravo pitanje je da li je međunarodno pravo ikada i postojalo. Moj odgovor je da ono postoji samo u knjigama. Prava istina je da postoji samo pravo jačega da maltretira slabije i da se pri tome poziva na zakone i standarde koje je sam izmislio a koji za njega ne važe.
A, pravda, ima li je danas?
– Postoji nebeska pravda i ja vjerujem da Bog često pomrsi račune ovozemaljskim silnicima. Ali Bog pomaže samo onima koji to zasluže. Ne smijemo da mu okrenemo leđa!
Gdje je svih ovih godina sistem, da li je kao u vašoj čuvenoj pjesmi?
– Mi smo to detaljno i hirurški precizno opisali u našoj pesmi „Sistem te laže“. Možda najjasnije u stihu „Znam ko me laže i od koga sam ja zgažen – banke, MMF, korporacije su važne. A sistem i postoji da za njih pravi pare. I biće pravde tek kad ovo carstvo padne!“.
„Posle svega, šta sad ostalo je moj Beograde…“, pitali ste u „Baladi disidenta“. Šta nam je ostalo?
– Ostala nam je vjera, ostaće i naša djela. Moramo da nastavimo da se borimo za stvari u koje vjerujemo i da budemo pozitivni primjeri svojoj djeci.
Kao da smo tek počeli
„Beogradski sindikat“, četvrt vijeka na sceni. Jubilej za ponos?
– Nama svakako jeste. Za nas je prevashodno najveći uspjeh da je ova ekipa ljudi ostala na okupu već četvrt vijeka, da se družimo i stvaramo dobru muziku. Kroz šalu kažemo da smo tek počeli.
Stižu dokumentarac i nove pjesme
„SINDIKAT“ na turneju kreće iz Banjaluke 23. marta, na koji način će još biti obelježeno 25 godina postojanja grupe?
– Planiramo da tokom ove godine održimo nekoliko velikih koncerata u našoj organizaciji. Imamo još uvijek aktuelan album „Sindikalno proljeće“ koji smo objavili prije pola godine i trenutno ga promovišemo tako što izbacujemo spotove za pojedine pjesme sa albuma. Planiramo još neke aktivnosti kao što je snimanje dokumentarnog filma o „Beogradskom sindikatu“, izložbe, monografije… Sve je u znaku ove slavljeničke godine. Biće i novih pjesama.