Kako je popis iz dana u dan sve bliže i bliže, javljaju se javnost vrlo dobro poznati neocrnogorski fanatici. Dok jedna strana poziva na bojkot popisa druga stran pak i komentariše društveno politička dešavanja.
Na meti se, već ustaljeno, našao novoizabrani predsjednik Skupštine Andrija Mandić koji je za beogradske Novosti prokomentarisao da bi trebalo razmisliti, nakon popisa, da u Crnoj Gori službeni jezik pored crnogorskog bude srpski.
Po Ustavu Crne Gore koji je donijet 2007. godine tzv. izmišljeni crnogorski jezik je službeni jezik u Crnoj Gori dok su u službenoj upotrebi srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.
Crna Gora je time možda i jedina država u Evropi gdje jezik kojim govori većinsko stanovništvo nije službeni, već je prosto u službenoj upotrebi. S tim u vezi, Mandićev predlog za uvođenje srpskog jezika kao službenog je itekako validan. Srpskim jezikom su prema popisu iz 2011. čiju validnost mnogi i spore, govori čak 42,88% dok se lažnim crnogorskim služi samo 36,97% građana
Bivši sudija Ustavnog suda Blagota Mitrić jedan je od onih koji su komentarisali Mandićevu izjavu i kazao da će prije nebo Zemlji ili Zemlja nebu nego što će predsjednik Skupštine Crne Gore Mandić realizovati ideju da izmjenom Ustava srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori.
Mitrić, međutim ide i korak dalje te želi da izbaci ostale jezike iz službene upotrebe i da natjera sve koji žive u Crnoj Gori da govore lažnim crnogorskim jezikom.
„Članom 13 Ustava Crne Gore propisano je da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski i tu nema spora, niti ga može biti. U drugom stavu stoji da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni. Međutim, trećim stavom koji glasi da su u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, stvaraoci Ustava 2007. godine napravili su kontradikciju. Pravni pojmovi ,,službeni jezik“ i ,,u službenoj upotrebi“ ne mogu da idu jedan s drugim, posebno ne u jednom članu, jer je prvim stavom sve rečeno: ,,Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski“. Iako smo demokratska zemlja, ne možemo imati šest službenih jezika“, rekao je Mitrić.
On optužuje Mandića da je zagovornik svega srpskog u Crnoj Gori.
„Došao je na čelo najvišeg zakonodavnog organa i naravno da traži da u Crnoj Gori službeni jezik bude srpski. Kad bi se njegov naum ostvario to bi značilo da Crna Gora nije više suverena država, jer se njena suverenost, osim po teritoriji, obliku vladavine, stanovništvu, prepoznaje i po jeziku, državnim simbolima… Međutim, dok je ovakav parlamentarni sastav i odnos snaga stanovništva Crne Gore, ova ideja je neostvariva u praksi“, mišljenja je Mitrić.
Ustav Crne Gore pripada takozvanim „tvrdim ustavima“ i njegova promjena, pojašnjava Mitrić, podrazumijeva zahtjevnu proceduru.
„Prvo se podnosi prijedlog za promjenu Ustava, pa se glasa o njemu. Za njegovo usvajanje potrebna je dvotrećinska većina. Članom 155 Ustava je propisano da, ako prijedlog za promjenu Ustava nije usvojen, isti se ne može ponoviti prije isteka jedne godine od dana kada je podnijet. U članu 156 Ustava apostrofirano je da je akt o promjeni Ustava usvojen u Skupštini ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika, a član 157 propisuje da je promjena članova 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 i 157 konačna ako se na državnom referendumu za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača. Dakle, za promjenu člana koji se odnosi na službeni jezik u Crnoj Gori postoji potreba za referendumom“, tvrdi on.
Pa Mitrić DPS poltron je i smislio ove odredbe za referendum za određene članove, a izglasan bez referenduma.. Da išta zna, znao bi da je CG jedina država na planeti Zemlji gdje većinski jezik nije službeni. Da išta zna okarakterisao bi taj ustav (u malo) kao nasilnički po više osnova. Da išta zna, ne bi pričao naopako i netačno. Da išta zna ne bi takav poltron bio, ili bar ne tako providan. Da išta zna, ne bi takav zaslijepljeni nacionalista bio. Ali ne druže, ne znaš ništa, niđe nisi bio, ništa nisi vidio, ništa pametno u životu nisi pročitao (bez Milove naredbe), jedino što si onaj seljak lukavi. Pakao!