FABRIKA ZA PROIZVODNJU GAOVICA

Piše: Bojo Pižurica

Što je ovo ima neko doba, ništa se ne ruši. A bez rušenja nema ni izgradnje ni napretka. Ostale su nam samo proslave naših epskih rušenja. Zato, evo nekoliko predloga. Pa ti vidi.

U Podgorici, u onom parku, nalazi se NJegošev spomenik. To prvo treba srušiti. Na tom mjestu podići drvarsku pećinu. Možda navrati Tito. I Mošo. I Kočo. I Savo. I Đido Lolobriđido. I Učo. I Crni. I Repati. Pa da fino na vrijeme srede stvar. A ne ko ondar na Cetinju kad su išle knjige za knjigama u slavu dučea i firera. Pa narod moro da se diže na ustanak. Posle toga komunisti morali da smiruju narod. Jednog po jednog. Plus sveštenike. Jer šta će ti sveštenici ako nema naroda.

A sitne knjige baš bile krasno nakićene. Bješe naručeno i cvijeće iz Zagreba. Cvijeće za cvijeće. Ali avaj, zagrebačke cvjećarne bjehu tužno opustjele. Prije si mogo naći sabrana djela Dobrice Ćosića na ćirilici nego kakav cvjetić ili buket. Gađali Zagrepčani mrske vojnike vermahta. Gađali pa poćerali i ovi morali da se lomataju po šumama i gorama. Po raznim Šumaricama i goricama.

I Tito se lomato i lomatajući se, zdogovaro sa njima. Uteko u goru zelenu i tako postao prvi zelenski. Traje ta zelena agenda. Lorka ga ranije gledao po Španiji i napisao zeleno, volim te, zeleno. Još ranije gledali ga na rijeci Drini koja se nekada zvala Zelenika. Sad će da se zove Rio Tito. Kud se prvi ne sjetismo da Morači damo to ime. Kad je već Titograd logično je da kroz njega teče Rio Tito. A i kakva je to Morača kad nije uspjela da se probije do mora. Zato joj treba srušiti ime.

Iz Biljarde bi valjalo iznijeti bilijarski sto i unijeti onaj kartaroški. I tu da zasijeda vlada. Bivša ili sadašnja, svejedno. Vladu nikako ne treba rušiti sve do kakve obojene revolucije. To je znak da je vlada već namazana i svježe obojena. Od te obojenosti i potiče izraz kom obojci kom opanci.

Obilića poljanu obavezno srušiti i na tom mjestu podići Diznilend. Tako bi se riješilo pitanje zapošljavanja. I članovi vlade bi mogli u slobodnim aktivnostima da tu rade kao Miko, Šiljo, Pajo, Rajo, Gajo i Vlajo. Bajo će, kao i do sada, da gleda i da se zadovoljno cereka i seiri.

Sa Lovćena do u Diznilend načinjeti tobogan za spuštanje turista. Onda ih tunelom vrtati u Kotor pa žičarom jopet na Lovćen. I tako po cio dragi dan da se veru i vujaju. Da i Lovćen konačno nečemu posluži. Jedan krug 50 evra pa ti vidi. Evropa voli kad je održivo i reverzibilno.Čast da otvori tobogan i da se prvi spusti, pripala bi američkom ambasadoru. Ukoliko bi mu se prilikom vujanja razdrle gaće, molim da mu se to nadoknadi. Predlažem da se u rebalans budžeta unese stavka američke gaće. Jer svi smo tu stali. Ne u budžet nego u gaće.

Po Obilića poljani NJegoš je spretno jahao konja. Gledao ga Matija Ban. I pisao. To je onaj Ban što je dobio Banovo brdo a ne jedan od braće Ban. Oni nijesu dobili brdo nego feribote. Prvo feriboti pa onda brdo. I ono pod brdom, zna se red. A i zna se, ko na brdu ak imalo stoji, najbolje vidi šta je ničije. Tako bi svako dobio ponešto, neko brdo, neko feribot, a neko banske dvore. Ne one tamo, nego ove tun, pod Goricom. I svi srećni. I Pajo, i Rajo, i Gajo, i Vlajo. I Bajo karaklajo. Pa ti vidi.

Onaj manastir u Nikšiću bi valjalo renovirati. Renovirati pa srušiti. I ono oko manastira. Pa onda zaređati dalje i srušiti cio Nikšić. Na tom mjestu podići Las Vegas. Kockara već imamo, fale samo neoni i šareni baloni. A imamo i Bagzija Sigela. I pjesmu E viva. E viva Las Vegas. I Lakija. Ne onog Topalovića već onog Lućijana. Mada, svaki Laki Lućijano se uvijek pretvori u Lakija Topalovića. Ostaviti samo Carev most pa na dan otvaranja grada i njega spektakularno srušiti. Uz neviđenu pompu i vatromet. U Rastocima, podići kule bliznakinje. Ko zna, možda će i to nekome valjati. Pivaru naročito srušiti i tako dati još jedan doprinos borbi protiv flašizma.

E da, onu malu kapelu na Lovćenu, obavezno srušiti. Tu podići nekakav tvrd i jak objekat i od njega napraviti fabriku za proizvodnju gaovica. Gaovice onda treba puštati niz lovćenske potoke u crnogorske rijeke i jezera. Riba bi imala šta da jede i brzo bi napredovala. Mi bismo imali šta da bijemo dinamitom i to bi bila neviđena turistička atrakcija. Turisti bi mogli da gledaju a oni odvažniji da i sami bačaju eksploziv. Gledanje 40 evra a bačanje 5. Mi smo uvijek cijenili i nagrađivali hrabrost.

Tu fabriku bi takođe trebalo srušiti i na tom mjestu podići NLO. Neidentifikovani lelekački objekat. Pa ko hoće da se izleleče, ode fino u NLO ali prethodno uplati 20 evra. A ne da se kuka za džabe po ulicama i čestitim kućama. Pa ti vidi.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)