Demokratska partija socijalista, partija koja baštini „evropske vrijednosti“ i pokazuje najveći stepen brige o crnogorskim građanima i Crnoj Gori, izgleda da je odlučila da unese neke novitete u svoju političku ponudu.
Promjene u DPS-u su postale neminovnost nakon 30. avgusta 2020. godine, jer je tada i bivši predsjednik te partije uvidio da je narod zasićen ponudom koja im je iznošena u svakom predizbornom ciklusu. Branjenje države od „velikosrpskog nacionalizma“, „ruskog malignog uticaja“, te uticaja Srpske pravoslavne crkve, predstavljali su godinama unazad dio „starter paketa“ u ponudi DPS-a.
Očigledno da je kod jednog dijela građana ta ponuda, uz simboličnu novčanu naknadu, bila dovoljna da iz izbornog ciklusa u izborni ciklus daju podršku DPS-u.
Gubitak vlasti je tadašnjem lideru DPS-a i njegovim partijskim kolegama teško pao. Zbog toga su morali da vide šta, kuda i kako dalje.
Prvo su htjelu da se odmetnu u šumu, da poput hajduka brane državu od ljutih neprijatelja Crne Gore, koji hoće da „zatru“ sve crnogorsko i poruše sve ono što je bivši predsjednik države sa svojim timom eksperata i intelektualaca gradio godinama.
Đukanović je za bosanskohercegovačku Face Tv 18. septembra 2020. godine (nakon poraza njegovog DPS-a na parlamentarnim izborima) rekao da će Crnu Goru braniti svim sredstvima.
„Pa naravno, branićemo je svim sredstvima, kao što sam rekao i iz šume, i nećemo se valjda, kao što znate, tu razlikovati u odnosu na generacije naših predaka. Pa kako mislite da se Crna Gora odbranila kroz prethodne vjekove, otkud Crnoj Gori deset vjekova državnosti? Tako što nije branjena u parlamentu, nego je branjena oružjem, branjena je u šumi. Prema tome ako neko misli da može da nam oduzme naš krov nad glavom, radićemo ono što biste i vi radili kada bi neko došao da vam mimo vaše volje ruši vaš krov nad glavom, to je logično“
Odlučnost Đukanovića da odbrani sve što je stekao, odnosno podario Crnoj Gori, prenio je na svoje partijske saborce.
Ne zaboravimo, on je od Crne Gore napravio lidera u evropskim integracijama i ekonomiju koje se ne bi postiđela ni Njemačka. Osim toga, ekonomski status građana podigao je na viši nivo, kojem sada zavide i naši ljudi koji žive i rade po Skandinaviji i Luksemburgu.
Zbog toga, odnosno zbog vladavine DPS-a, oni su svake četiri godine (kada uspiju da uštede novac za avio-kartu) dolazili da se dive napretku koji je njihova domovina ostvarila pod vođstvom Mila i DPS-a. Njihove posjete su se nekim slučajem uvijek poklapale sa parlamentarnim izborima, kada su naravno davali podršku daljem socio-ekonomskom napretku Crne Gore.
Međutim, veliki dio crnogorskih građana (koji žive u Crnoj Gori), pokazao je svoje pravo lice i nezapamćenu dozu nezahvalnosti, te poslao DPS u opoziciju. Ta bahatost i nezahvalnost crnogorskih građana je natjerala DPS na promjene unutar same partije, a i korekcije u političkoj ponudi.
Decenijski lider je ustupio svoje mjesto mlađem kolegi Danijelu Živkoviću, pa su mlade snage DPS-a krenule u novu ofanzivu, u cilju ponovne stabilizacije crnogorske ekonomije, vraćanja dostojanstva crnogorskim građanima i blagostanja koje je krasilo našu državu.
„Napad je najbolja odbrana“, pa zbog toga ovih dana svjedočimo napadima iz tabora DPS-a, upućenih trenutnim vršiocima vlasti na lokalnom, kao i na državnom nivou. Njihova briga za zdravlje i finansijsku stabilnost svojih sugrađana su neki novi momenti u politici DPS-a.
Predvodnici nove generacije ove partije nas upozoravaju na nepotizam, lošu ekonomsku situaciju, nedovoljno hlorisanje vode, i slično. Za vrijeme vladavine DPS-a, sve prethodno navedeno nije postojalo, čak su neki građani tek nakon 30. avgusta 2020. godine načili definiciju nepotizma, a i primjetili slabe ekonomske parametre, do tada najjače balkanske ekonomije. Problemi sa vodom takođe počinju da se javljaju tek silaskom DPS-a sa vlasti. Do 30. avgusta 2020. voda je uvijek bila hlorisana, a građani svih crnogorskih opština i sela su bili snabdijeveni vodom, pogotovo na primorju.
„Jasno je da neko tog dana svojim amaterizmom ugrozio zdravlje građana. Ovakav incident nije u istoriji Crne Gore zapamćen“, istakao je vidno zabrinuti član DPS-a, Andrija Klikovac.
Zabrinutost trenutnom situacijom u državi, pokazao je i Danijel Živković, v.d. predsjednika DPS-a, oglašavajući se povodom slučaja kopanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici.
Mladi Živković istinu zbori, jer u doba DPS-a nikad nije kompromitovan niti jedan jedini dokaz, što može da potvrdi i Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda.
Jedna od mnogobrojnih vedeta DPS-a, gospođa Aleksandra Vuković Kuč, poznata po svojim inspirativnim nastupima i izjavama, takođe je u poslednjih tri godine pokazala kako se voli i brani Crna Gora od onih koji su je (prema njenom mišljenju) doveli do ovakvog stanja.
Gospođa Vuković Kuč, kao obrazovana i elokventna osoba, uvijek pogodi tačno u srž problema, pa svo svoje znanje i književni vokabular nesebično stavlja u funkciju odbrane građana od onih koji su zgrnuli milione, a običnim građanima ostavili da mašu zastavama i hrane se mrvicama.
Iako priznaje da DPS i njihovi koalicioni partneri nijesu savršeni, jer svi znamo da niko nije savršen (a pogotovo ne određeni ljudi), Vuković Kuč je tražila od crnogorskih građana da njoj i njenim kolegama daju šansu, da ponovo učine crnogorsko društvo onakvim kakvo je bilo do prije tri godine. Međutim, nezahvalni narod nije željan ljudskosti, mudrosti, pouzdanosti i stabilnosti, koja je krasila Crnu Goru 30-ak godina, sve do avgusta 2020. godine.
Ne smije se zaboraviti ni doprinos koji je dao gospodin Ivan Vuković, bivši gradonačelnik Podgorice i učesnik „bitke na Belvederu“.
Hrabri borac i stručni neimar Ivan Vuković, koji je od Podgorice napravio ultra-moderan grad, toliko voli Crnu Goru da je rizikovao svoj život na Belvederu (5. septembra 2021. godine), da bi branio ono što mu je, odnosno nam je ostavio u amanet „otac crnogorske nacije i nezavisnosti“.
Junački sin Ivan Vuković je čak spreman da crnogorskoj akademskoj zajednici podari još jedan naučni rad. Kao doprinos nastavku intelektualnog razvoja crnogorske akademske zajednice, koja je doživjela procvat za vrijeme DPS-a, Vuković je obećao da će napisati naučni rad na temu transformacije jednog mladog čovjeka u autokratu.
Naravno, kao što ste vjerovatno i pretpostavili, riječ je o Dritanu Abazoviću, a ne Milu Đukanoviću. Kada ga napiše, nadajmo se da će postati obavezno štivo studentima Pravnog i Fakulteta političkih nauka.
Kao vrhunac brige o građanima i doprinosa njihovom boljem i bezbjednijem životu, iz DPS-a nam ukazuju i na probleme odlaganja otpada.
Slavoljub Stijepović je mogao donirati onih skoro 100.000 evra, da se riješi poneki problem u Zeti.
Tužno je bilo svjedočiti propadanju i sunovratu Crne Gore, mijenjaju sistema moralnih vrijednosti i kulture, pod dirigentskom palicom bivšeg lidera i ostalih funkcionera DPS-a.
Još teže je oporaviti se od tridesetogodišnjeg urušavanja svega onoga dobrog, za šta se sada DPS kao bori.
Dok god su u državnom aparatu i na slobodi ljudi koji su doprinijeli ovom sveopštem posrnuću Crne Gore i njenog društva, ova država neće krenuti naprijed.
Od tunela do trgovine organima…. Vlada expert, uključujući Abazija naravno… Od prokopa do KBC trgovine!
Što god da se dešavalo u vrijeme DPS čulo se do Brisela. Nije se moglo živjeti od produkovanja afera od raznih NVO, Vijesti, Dana, od kojih je 90% budalaštine. Isti ti danas ćute na zlo koje je snašlo CG, što govori o njihovoj iskrenoj borbi za demokratiju i pravnoj državi. A ovaj tekst je smiješan jer se bavi DPS-om a ne katasrofalnom vlašću, što bi bilo normalno za nekog ko želi da živi u normalnoj državi.