„Evo mene, evo i vas“: Na današnji dan ustoličen Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije
Na današnji dan, prije 33 godine, ustoličen je naš Blaženopočivši Mitropolit crnogorsko-primorski dr Amfilohije (Radović).
Njega je u Cetinjskom manastiru, tog hladnog 30. decembra 1990. godine, u tron slavne Zetske i Crnogorske mitropolije uveo Njegova svetost blaženopočivši Patrijarh srpski Pavle.
Svojom besjedom, na dan uvođenja u Tron cetinjskih mitropolita, naš sveti Đed nam je predočio sve ono što će kao pastir i duhovni otac činiti narednih trideset godina.
„Ova Stolica je kroz vjekove zračila vjerom i svjedočila nadu, propovijedajući ljubav i pronoseći upaljenu i neugasivu svjetiljku nebesku… Evo, i u ove naše dane, u ovo vrijeme kada je po pjesniku, a mome prethodniku, ludi vjetar htio ponovo da ugasi svetu lampu, Cetinjska mitropolija je nastavila da bude, iako možda u najtežim uslovima u svojoj istoriji, čuvarka i nosilac te neprolazne svjetlosti i svetinje. A ima se utisak da nikada u istoriji nije bilo potrebnije to njeno zračenje, koliko u ovim vremenima pomračenosti i zbunjenosti, u vremenima raspamećenosti. U ovim vremenima, kada je bratska krv obagrila polja i doline Crne Gore, ognjišta i svete hramove. Ovo je vrijeme koje zahtijeva nove mirotvorce i svjetlonosce, nove istinske svjedoke svetinje na kojoj počiva svijet, i za kojom čezne i stremi sva tvar“, rekao je tada, između ostalog, naš sveti Mitropolit.
I tako je, trideset godina, ovaj istinski mirotvorac i svjetlonosac mirio zavađene, mrtve sahranjivao, vidao rane povjernog mu naroda stradalne i Bogom spasavane Crne Gore.
Poslednju godinu svog zemaljskog života, kako podsjeća „Svetigora”, proveo je zakrštavajući Crnu Goru krsnim hodovima u kojima su bili i mladi i stari, kao i oni koji su godinama bili stariji od njega, ali i djeca u roditeljskom naručju.
„Ušao je u svaki grad, dom, njivu, školu…. I poslednje dane svog zemaljskog života kao mitropolit crnogorski proveo je dijeleći sudbinu svoga naroda, noseći krst stradanja od nove pošasti koja je zavladala svijetom. Gospod ga je prepoznao i upisao u knjigu vječnoga života, dobio je priznanje zbog koga vrijedi i roditi se i umrijeti, kako mu je i prorokovao naš Sveti patrijarh Pavle, uvodeći ga u tron cetinjskih mitropolita: Slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost Gospoda svoga.”