Evo koji su razlozi zbog kojih je potrebno Mila Đukanovića smijeniti sa mjesta predsjednika države!
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u današnjem izlaganju nakon konferencija A5 u Budvi izrekao je niz kontradiktornosti i paušalnih političkih poruka kako on vidi budućnost Crne Gore čime se sa mjesta predsjednika „svih građana“ vratio na poziciju predsjednika samo svoje partije. Upravo zbog činjenice da nije dao mandat lideru Demosa Miodragu Lekiću, ali i zbog ranijih ekscesa zaslužuje da konačno bude smijenjen sa mjesta predsjednika Crne Gore. A evo i kako.
Naime, Đukanović i njemu bliski mediji se pozivaju na činjenicu da je istekao rok do kada se morao predati zahtjev za dodjelu mandata Miodragu Lekiću. Međutim, kako vidimo iz fotografija koje su ispod priložene. To nije istina. Predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić je nakon sastanka koji je obavio sa starom parlamentarnom većinom tog 19. septembra jasno obznanio da postoji parlamentarna većina koja bi podržala lidera Demosa Miodraga Lekića za mandatara za sastav nove Vlade.
Podsjećanja radi, Đukanović je bio taj koji je probio zakonski rok za predlaganje mandatara, što je moralo doći iz njegovog kabineta, a ne na predlog parlamentarnih partija. Predsjednik države je taj koji po Ustavu predlaže mandatara nakon kosultacija sa partijama (o tome kasnije).
Rezimirajući, nije parlamentarna većina ta koja je zakasnila sa predlogom za mandatara, već je Đukanović taj koji je probio zakonske rokove. Razlog broj 1.
Mit o potpisima
Po Ustavu Crne Gore, predsjednik države je taj koji predlaže mandatara nakon „konsultacija sa parlamentarnim partijama“. Na konsultacije se, podsjećamo, nisu odazvali predstavnici URE, SNP-a, DF-a i Demokrata. Predsjednik države se sastao samo sa svojom partijom (DPS), SD-om, SDP-om i partijama nacionalnih manjina, na kojima su mu isti prenijeli svoju političku poruku da od njega očekuju da raspiše vanredne parlamentarne izbore.
Ipak, predsjednik Crne Gore je obaviješten pismeno da postoji parlamentarna većina koja će podržati lidera Demosa Miodraga Lekića za mandatara. To je dostavljeno, podsjećamo, bez potpisa poslanika u Skupštini Crne Gore. Upravo se ova činjenica koristi kao razlog zašto Đukanović nije bio uvjeren da ta većina i postoji.
A pogledajmo šta piše u Ustavu…
Dakle, kao što se može i vidjeti, predsjednik države predlaže Skupštini mandatara za sastav nove Vlade, nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini. Ovdje, po Ustavu, ne postoji stavka koja precizira jasno donošenje potpisa podrške od 41 poslanika koji bi stali iza imena čovjeka koga bi podržali kao mandatara.
Na kraju, Đukanović jeste obavio konsultacije sa partijama, ali je morao uvažiti i činjenicu da su pojedine partije poslale političku poruku da neće doći na konsultacije. Ustav je ispoštovan u domenu dolaska na konsultacije, ali je i predsjednik države obaviješten da parlamentarna većina postoji. S tim u vezi, odluka o nedavanju podrške Miodragu Lekiću evidentno nije validna.
Đukanović nije zvao sve partije na konsultacije
Pored gorepomenutog, promoviše se priča da su partije pobjednice trebale da potpišu i da pođu na konsultacije. Međutim tu postoji jedna ključna stvar – Đukanović nije pozvao sve parlamentarne partije na konsultacije!
Naime, predsjednik države, makar prema pisanju medija, nije pozvao političke predstavnike Prave Crne Gore, Demosa (partije koja bi dala mandatara), Ujedinjene Crne Gore i Raničke partije.
Ovim je Đukanović očigledno selektivno pristupao pri izboru onih partija koje će ući u sastav vlasti, čime se krše sva evropska prava i pravila. Selektivnost u postupanju i odluka koje će partije biti pozvane na konsultacije a koje neće nisu u skladu ni sa jednom evropskom praksom a Đukanović, kao političar sa najdužim stažom u trenutnoj političkoj konstelaciji toga mora biti svjestan. Greška broj 2.
Nije postupio u skladu sa Ustavom već daje politički paušalne poruke koje idu u korist samo njegovoj stranci
Predsjednik Crne Gore dakle po ova dva pitanja nije postupio u skladu sa Zakonom i Ustavom a pokušava da optuži druge da su krivi za postojeće stanje. Moraju se dakle imati dvije stvari u vidu, koje smo prethodno i naveli – Đukanović je taj koji je zakasnio sa svojim predlogom za mandatara odnosno svojim predlogom za skraćenje mandatara Skupštini jer je tog dana bio na sahrani kraljice Elizabete, i drugi je da nije zvao sve parlamentarne partije na konsultacije.
Đukanović je u svom današnjem obraćanju kazao da je vrijeme da Crna Gora dobije legitimnu Vladu, a fakat je da je to i moglo da se desi ali da je čovjek koji je to opstruirao upravo – on! Đukanović takođe pokušava da se odbrani govoreći da je kandidatura Miodraga Lekića za mandatara nepotpuna a da je njegova odluka u skladu sa Ustavom
„Sada je parlament na potezu. Imam na umu da su prije izvjesnog vremena uskratii legitimit izvršne vlasti. Danas je u situaciji da bira ili će skratiti mandat i stvoriti uslove za održavanje izbora ili će nastaviti da kao prethodnih mjesec dana da se bavi malim političkim igricama nekih političkih stranaka i kreirati jedinstvenu političku situaciju u cijelom svijetu – da imamo nelegitiman parlament i da to traje u nedogled“, kazao je Đukanović nakon konferencije A5 u Budvi.
Lider Demosa Miodrag Lekić sa druge strane kaže da Đukanović koristi funkciju predsjednika države kao šalter koji se zatvorio i da doprinosi usložnjavanju političke krize u Crnoj Gori.
„Ostaje nesporna činjenica da je izborna parlamentarna većina nedavno jednoglasno usvojila Politički sporazum sa prioritetnim programskim elementima, koji je učinjen javnim uz potpise 41 poslanika, nakon čega su otpočeli pregovori za izbor mandatara. Iako je nakon toga, i sasvim na vrijeme, od strane parlamentarne većine Milo Đukanović bio upoznat sa predlogom imena mandatara, on je u prepoznatljivom stilu nesagledavanja opšteg interesa, već parcijalnog i to u više krugova, zloupotrebio državnu funkciju koju obavlja“, kazao je Lekić.
Podržao manjinsku Vladu koja mu je bila legitimna (iako nije adekvatan izraz izborne volje građana koji su DPS poslali u opoziciju) a nije mu legitimna parlamentarna većina koja je pobijedila na izborima: Parlamentarna većina da što prije smijeni Đukanovića!
Paradoksalno zvuči što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović tražio da se dođe do legitimne Vlade dok je isti on podržao manjinsku Vladu na čelu sa Dritanom Abazovićem, a što su pojedine političke partije okarakterisale kao prekrajanje izborne volje građana. Iako aktuelni premijer u tehničkom mandatu nije sprovodio politiku Demokratske partije socijalista, potpisavši Temeljni ugovor sa SPC i borbom protiv organizovanog kriminala i korupcije, ipak su se mjesta u Parlamentu promijenila – i to bez izbora.
Ukoliko je to po Đukanoviću legitimno i Ustavno, a nije mu Ustavno da se obnovi stara parlamentara većina koja i jeste pobijedila na izborima 30. avgusta onda se mora konstatovati da je Đukanović zaista, ali zaista, mag demokratije. Ovolika količina etiketiranja drugih po svojoj ličnoj političkoj procjeni nisu imali ni najveće autokrate u najvećim svjetskim država, a ne jedan mali predsjednik jedne male države.
Imavši dakle sve navedeno u vidu i evidentnu političku opstrukciju od strane predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, Skupštine Crne Gore ima apsolutno pravo da pokrene postupak njegove smjene u parlamentu i krenuti u organizaciju vanrednih predsjedničkih izbora na kojima bi Đukanović konačno bio detronizovan i poslat u davno zasluženu političku prošlost, nakon čega bi konačno nadležno tužilaštvo moglo da se pozabavi 30-godišnjim spekulacijama o njeogovoj umiješanosti u kriminalne radnje.
Jer je zaista građanima Crne Gore dosta bilo slušanja i trpljenja ove pseudopolitičke pojave na našoj javnoj sceni. Konstanta huškanja i etiketiranja dijela svog naroda i dovođenje Crne Gore do takvih podjela gdje brat sa bratom ne razgovara su konačno dovele do toga da se cijela Crna Gora ujedinila protiv njega i spoznala ko je glavni i odgovorni za destabilizaciju crnogorskog društva. Nema više toga novca kojim bi mogao ikoga potkupiti – ostali su mu samo mehanizmi institucije predsjednika države. Zato je imperativ i taj mu mehanizam oduzeti iz ruku i konačno kreirati normalno društvo za sve građane Crne Gore. Bez Mila Đukanovića.
Bulatović: Od ustoličenja počinje nasilje Đukanovića, promijenio je parlamentarnu većinu, odložio lokalne izbore, prihvatio Zakone o Zeti; Parlamentarna većina ga mora razriješiti
Govoreći o narednim potezima Demokratskog fronta i stare većine, Bulatović kaže da je 2002. godine Đukanović dao mandat Filipu Vujanoviću, koji je Vujanović nosio 90 dana, nakon čega je raspuštena Skupština i nakon čega su rapisani izbori.
„Tada nije dao mandat Liberanom savezu i koaliciji Zajedno za Jugoslaviju da probaju da formiraju Vladu. Zašto ovo govorim – jer je neko dobio mandat a nije imao većinu. Smisao 90 dana je u sledećem – Vlada koja je pala ne može ostati do 2024. godine. Prvi potez koji treba da uradi većina da odmah, umjesto rasprave na Kolegijumu, da se stavi na dnevni red neuredna inicijativa Đukanovića da treba da skrati mandat. 41 poslanik koji čini većinu treba da podnese inciijativu da se Đukanović razriješi dužnosti, odnosno, inicijativa, kako se to Ustavom kaže, da je povrijedio Ustav“, kazao je on.
Ovdje je, kako navodi, ugrožen Ustavni poredak i predsjednik države krši Ustav.
„Parlament mora da stavi potpis 41 poslanika da se pokrene inicijativa njegove smjene“, naglašava Bulatović i dodaje da 41 potpis za njegovu smjenu je poruka međunarodnoj zajednici da se prekidaju rasprave između djelova parlamentarne većine.
On je mišljenja da svi tu moraju staviti potpis kao odgovor na ovo što je uradio.
Razlozi zbog čega se mora smijeniti Đukanović su sledeći.
„On je jedva priznao izbore, dodijelio je mandat Zdravku Krivokapiću jer je bio pritisak na njega. Pokušao je da spriječi ustoličenje mitropolita Joanikija – to je nasilje. Odatle počienje. Broj 2, promjena parlamentarne većine u februaru. Broj 3, odlaganje lokalnih izbora. Broj 4, Zakon o Zeti. On se krio od svega toga, vraćao zakone, a njegova većina usvajala. Konačno je izašao iz mišije rupe i pokazao se kao čovjek koji ruši Ustav. Shodno Ustavu, postoje mjere, na demokratski način kako će mu se odgovoriti“, zaključio je Bulatović.
Ovaj stvor je trebao biti smijenjen u decembru 2020 god. isve bi bilo drugačije.
Nikad mi neće boti jasno zašto ste ga čuvali i baš toliko morali da da slušate abasade.
CG JE POSTALA NAJMIZERNIJA ZEMLJA NA SVIJETU BEZ I MALO DOSTOJANSTVA I PONOSA.
BRUKA !
Opet se zaboravlja i propusta da se navede najbitnija cinjenica, predsjednik drzave mora da ponudi mandatara i on nema ustavna ovlacenja da to ne ucini! Da ima Ustav bi definisao procedure koje se odnose na situaciju kada predajednik ne ponudi mandatar! Kao npr. clan 95 Ustvava predvidja da se skupstina raspusta ako ne izabere mandatar u roku od 90 dana, ali ne predvidja situaciju ukoliko predsjednik ne predlozi mandatara . Djukanovica su lose savjetovali, da je htio da izigra parlamentarnu vecinu, mogao je ponuditi za mandatara nekog iz dps a i tada bi se tesko mogla prepisati neustavnost.
Iza svega, svo vreme MORA DA BUDE CHIST RAZUM: Ne moze recimo da Predsednik nadje neku gramaticku gresku u obavestenju, koje su mu dali da postoji 41-glas vecina u Skupstini za formiranje nove vlade. I on se sad uhvati za tu gramatichku gresku i proglasi da je ISTEKAO ROK!!!
.
.
.
Kao sto si ti lepo primetio, ne moze PREDSEDNIK DA NE DA MANDAT MANDATARU, koji je sakupio 41-glas vecinu. Njegova uloga tu NEMA NIKAKVU BITNU SUSHTINU – CHISTO JE CEREMONIJALNA-FORMALNA. On je jadnik shvatio da je on u toj ulozi vrlo bitan i ima pravo da deluje na osnovu „SVOG SUBJEKTIVNOG UTISKA“, KOJI JE NAVODNO STEKAO.
.
.
.
I na kraju U SUDSKOJ PRAKSI PRESEDANI POSTAJU ZAKON DRZAVE: Svi prethodni Predsednici Vlada u CG su dobili mandat a da nisu predavali PISMENI DOKAZ DA IMAJU 41 POTPIS.
Chak je opozicija proshli put bila digla galamu da je Dritan dobio mandat a da nije u predvidjenom roku, ni posle predvidjenog roka dostavio 41 potpis za novog mandatara, ali niko to nije zarezivao.
VREME JE DA SE SLUCHAJ UZURPACIJE VLASTI OD STRANE PREDSEDNIKA, BIVSHEG DIKTATORA – STAVI NA DNEVNI RED SKUPSHTINE. NEKA PREDSTAVNICI NARODA ODLUCHE O NJEGOVOM POKUSHAJU UZURPACIJE VLASTI, ISTINSKOM POKUSHAJU DRZAVNOG UDARA.