Evo kako su kadrovi DPS voljeli državu: Šef Parking servisa u Budvi oteo od naroda 120.000 evra!

Presuda bivšem izvršnom direktoru Parking servisa Budva, Draganu Liješeviću, na godinu i tri mjeseca zatvora uz obavezu da vrati 120.218 eura zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja, baca dodatno svjetlo na način kako je lokalna i državna uprava u Crnoj Gori decenijama funkcionisala pod kontrolom Demokratske partije socijalista (DPS). Ova presuda predstavlja samo jedan u nizu sudskih procesa koji dokumentuju hroničnu zloupotrebu institucija u korist ličnog i partijskog interesa.

Tihi zid ćutanja

Najupadljiviji element ovog slučaja nije samo visina otuđenog novca, već muk sa političke scene. Očekivana osuda zloupotreba – kako iz redova bivše vlasti tako i opozicije – gotovo je izostala. DPS, kao politički subjekt pod čijom je dominacijom izgrađen sistem koji je omogućio ovakve zloupotrebe, ostaje bez komentara. Nema ni javnog distanciranja od osuđenog, ni pokušaja da se pokaže moralni kompas. Ćutanje se može tumačiti kao nastavak stare politike – „svoje ne diramo“.

S druge strane, opozicija, koja se često poziva na antikorupcijske vrijednosti, radije se bavi ideološkim i istorijskim raspravama – partizani, četnici, nacionalni identiteti – dok konkretne presude prolaze bez ozbiljne političke analize ili pritiska za sistemsku reformu. Time se propušta ključna prilika da se izgradi kredibilitet kroz dosljednost u borbi protiv korupcije.

Simptom, a ne uzrok

Slučaj Liješevića je simptom dublje bolesti: partijska kontrola javnih preduzeća, netransparentna zapošljavanja, klijentelizam i potpuna zloupotreba javne funkcije za lično bogaćenje. Kada su upravljačke pozicije zauzimali ljudi ne po stručnosti, već po lojalnosti partiji, rezultat nije mogao biti drugačiji. Gubitak javnih sredstava bio je predvidiv ishod.

Zatočenici prošlosti

Društveni i politički diskurs u Crnoj Gori i dalje se u velikoj mjeri bazira na mitovima prošlosti – umjesto na reformama koje mogu popraviti sadašnjost i obezbijediti budućnost. Rasprave o istorijskim temama mogu imati svoje mjesto, ali dokle god zasjenjuju aktuelna pitanja pravde, ekonomije i odgovornosti, DPS-ov sistemska korupcija neće biti raskrinkana do kraja, niti će institucije biti očišćene.

Presuda Liješeviću treba da bude alarm, a ne fusnota. To je poziv za promjenu političke kulture – u kojoj će se odgovornost tražiti javno, čak i kada je riječ o „svojima“. Ćutanje na korupciju jeste saučesništvo. Bez autokritike i bez insistiranja na transparentnosti, Crna Gora će ostati u začaranom krugu elita koje se rotiraju na vlasti, ali ne i u odgovornosti.