Episkop Joanikije: Naša borba je tek počela, napada nas režim koji puni stranice strane štampe po sumnjivom bogatstvu!

Mi smo stupili u jednu borbu. Tek smo je započeli. Stupili smo u borbu protiv nepravde i protiv diskriminacije. Naša vlast je Crkvu, sveto i slatko pravoslavlje i svetosavlje izložila nepravdi i diskriminaciji kroz ovaj zloglasni zakon koji se naziva licemjerno zakon o slobodi vjere. A zapravo, to je zakon protiv pravoslavlja, jer nas vlast kroz ovaj zakon prinuđava da izbrišemo svoju istoriju, svoj kontinuitet, pravni subjektivitet i da kao bijeda dođemo na šalter kod države da se prijavimo kao novoosnovana religija, kao sekta – bez korijena, bez istorije.

Ovo je u Kotoru u besjedi u crkvi Svetog Nikole u Starom gradu kazao episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, koji je predvodio nikada masovniju litiju u Kotoru, uprkos kiši koja je zasipala drevni grad.

– To se naravno, neće dogoditi. Ne smemo dozvoliti to poniženje, poručio je vladika Joanikije i dodao:

“Vlastodršci su udarom na Crkvu udarili na dva osnovna stuba na kojima počiva savremeni svijet – na slobodu vjere i na pravo svojine. A crkve i manastiri ne predstavljaju obično pravo svojine. To su svetinje za koje su naši preci, roditelji i praroditelji živjeli, ginuli i glave svoje polagali. Od pamtivijeka su svetinje Božje i zavještanja ono što je sveto i u to se ne dira. Otkud to bezumlje da se udari na svetinje i kao Crkvi pravoslavnoj, srpskoj ne pripadaju te svetinje. To je strašna optužba, to znači da smo mi nečije tuđe uzeli. I ko nam to još govori? Govore nam to oni o kojima se piše i u domaćoj i u stranoj štampi da su se upisali u liste svjetskih bogataša. Na koji način? Ne ulazimo mi u to, ali znamo s kim razgovaramo. I znamo svoja prava”.

Episkop Joanikije kaže da ”borićemo se za zavještanja, za svetinje, za predanje, za svoje pretke, za nas, za naše potomstvo, za budućnost naše djece – da znaju ko su, koje im je nasleđe i šta i oni trebaju da čuvaju i da brane”.

”Naučeni smo da se borimo za našu vjeru. Vlasti i države su se mijenjale, ali glavno je bilo da se u vjeru ne dira. Ovi su dirnuli u očni živac. Nijedna okupatorska vlast, ni domaća vlast nije dosad oduzimala svetinje. Nije ih preknjižavala, nije mijenjala njihov identitet. Ova vlast je pokušala ono što nesu ni mletačke, ni austrougarske, ni turske ni komunističke vlasti. Ovi su otišli dalje, besjedio je episkop Joanikije naglačavajući:

”Mi se ne borimo ognjem i mačem i mržnjom. Borimo se istinom i pravdom. I molimo se, i za nas, i za naše prijatelje i neprijatelje. I evo, ovi veliki događaji – ovo svijet do sada nije vidio. U sred kulturne prestonice Evrope, kada se ljudi bore za svoja prava, izađu na ulicu i polupaju sve živo. Zapale auta i ostave haos iza sebe. Nas optužuju za sve i svašta, ali ovakvih kulturnih protesta, ovakve borbe za istinu i za prava nigdje nije bilo. Ovako dostojanstvenih, ovako uzvišenih, ovako mirnih, ovako svečanih… I ovako ćemo da nastavimo, ovo je svojstveno našoj vjeri, kazao je episkop Jonikije.