Englez ispričao neobično iskustvo iz Crne Gore: Izgubio se u pećini, pomislio da će umrijeti, a onda…

Englez Tomi Soms izgubio se prošlog proljeća u Obodskoj pećini u Crnoj Gori, a život mu je spasila knjiga koju je tada imao sa sobom. On je svoju priču ispričao britanskom „Dejli mejlu“.

Za većinu ljudi, ideja da sami uđu u izolovanu pećinu ispunila bi ih strahom, ali za bivšeg učitelja Tomija Somsa, to je bila njegov način da se zabavi – sve dok se nije izgubio unutra i pomislio da će umrijeti sam, bez nade da će biti spašen.

Upravo to se dogodilo kada je prošle godine otišao da istražuje podzemnu mrežu pećina u blizini Skadarskog jezera.

Preživio je šestočasovno iskušenje tako što je iščupao stranice iz knjige „SAS Great Escapes“ istoričara Demijena Luisa i koristio ih, u stilu Ivice i Marice, da obilježi svaki ćorsokak dok ne pronađe izlaz.

Luis je kasnije primio imejl od ovog avanturiste u kom mu je Soms poručio: „Vaša knjiga mi je spasila život.“

Oni su se sreli prošle nedjelje na predstavljanju autorove najnovije knjige, „SAS Great Escapes II“, u Čerčilovim ratnim sobama u Vestminsteru.

Luis je bio toliko inspirisan pričom o ovom preživljavanju da ju je ispričao u predgovoru svog najnovijeg toma knjige.

Somsu, koji je u Crnu Goru otišao tokom prošlogodišnjeg proljeća, za Obodsku pećinu, u blizini Rijeke Crnojevića, prvo je rekao jedan ribar.

Pećina je bila smještena među zadivljujućom šumom.

Jedino što je nosio u torbi bila je Luisova knjiga, konzerva sardina i pakovanje urmi.

„Postojao je jedan ogroman ulaz. Pa sam mislio, jedan put je dolje, jedan put je gore. Pa sam ušao“, rekao je Soms, prenosi „Dejli mejl“.

„I nisam mislio da će rijeka biti tako daleko. Zato sam samo osluškivao vodu i čuo je kako lagano juri u daljini. Mislim da sam se zato tako brzo izgubio, jer sve što sam slušao bila je voda i nisam baš gledao kuda idem, samo sam pratio svoja čula“, kazao je Soms.

Poručio je da je vrlo brzo postao „mrkli mrak“.

Jedini drugi zvuk pored vode koja juri bili su vriskovi slijepih miševa.

Kada je stigao do rijeke na dnu, nakon otprilike sat vremena hoda, napunio je flašu vode i pokušao da izađe.

„Pratio sam jedan put nazad, (to je bio) ćorsokak. Mislio sam, ok, to je u redu. Očigledno postoje dva tunela, a ne jedan. Pa sam se ponovo vratio dolje, otišao sam u drugi tunel. A to je takođe bio ćorsokak. I poslije drugog tunela sam mislio da je gotovo. Bio sam tako siguran u tom trenutku da ću umrijeti“, rekao je Soms.

Dok je pokušavao da se spusti nazad do rijeke, Soms je napravio pogrešan korak i pao između dvije stijene. Srećom, zadobio je samo posjekotine i modrice, ali je rekao da ga je pad „otrijeznio“ od panike.

Kada se vratio na rijeku, pregledao je sadržaj svoje torbe i počeo da razmišlja o bajkama koje je znao, prenose „Vijesti“.

Njegov um je odlutao do Tezeja i Minotaura, gdje junak bježi iz lavirinta čudovišta koristeći Arijadnino klupko konca da ga vodi.

Pomislio je i na Ivicu i Maricu u klasičnoj Grimovoj bajci, kako blizanci bježe iz šume i iz kandži vještice ostavljajući trag od mrvica hljeba. U početku je pokušao da napravi trag sa urmama koje je imao, ali je shvatio da se njihov blatnjavo smeđi izgled stopio sa kamenjem.

„A onda sam vidio knjigu i počeo sam da je cijepam. Mislio sam da neću uspjeti. Ali moram da pokušam, jer niko neće doći da me pronađe. Razmišljao sam o svojim roditeljima, braći i sestrama, zamišljajući policiju kako im kuca na vrata i govori im, znate, vjerovatno nedjeljama kasnije da je moje tijelo pronađeno. I to je ono što me je navelo dalje“, rekao je Soms.

Zanimljivo je da je istrgao svaku stranicu knjige – u kojoj su prikazana bjekstva pripadnika elitnog SAS-a (Specijalna britanska vazdušna služba britanske armije) u Drugom svjetskom ratu – koliko je pročitao, do šestog poglavlja.

„Nije samo činjenica da sam imao knjigu kod sebe, već da sam imao ovu knjigu, jer su ovi momci bili mirni pod pritiskom i tako logično razmišljali o svom planu“, rekao je on.

Postao je toliko dezorijentisan dok je pokušavao da se izvuče tokom narednih pet sati da je, kada je konačno ugledao snop sunčeve svjetlosti koji je označavao izlaz, pomislio da gleda u „sniježni nanos“ i umalo se okrenuo nazad.

„Onda sam vidio izlaz i slomio sam se na koljenima i plakao ko zna koliko dugo“, rekao je Soms.

Soms sada nosi oštećenu knjigu na svim svojim putovanjima.

Dan kasnije, vratio se u Veliku Britaniju i krenuo da vidi nastup hit benda The Killers, za koji je rekao da je bio „malo traumatičan“, jer su ugasili svjetla tokom jedne pjesme, primoravajući ga da ponovo proživi svoju pećinu.