Ekonomista Branko Pavlović za BORBU: Ekonomska kriza nije nova, ona je samo pokazala svoju „temperaturu“ ponovo kroz inflaciju i put ka recesiji svih velikih ekonomija Zapada!

Ekonomska kriza koja je prošle godine „eksplodirala“ na Zapadu nije nova, već predstavlja nastavak one iz 2007. godine, ocijenio je ekonomista i pravnik Branko Pavlović.

On je i intervju BORBI, poručio da osnovni uzrok ekonomske krize leži u tome što zapadni svijet nije više konkurentan i zbog toga što su se drugi, prije svega Kina, Indija i Rusija organizovali na način da je pljačkanje Zapada ili isključeno ili bitno smanjeno. Takođe, ističe Pavlović, do pada konkurentnosti je došlo zbog toga što su zapadnim ekonomijama zavladali vlasnici finansijskog kapitala uz podređivanje država.

Pavlović je naglasio da naredne godine države koje nisu u krugu tzv. „kolektivnog Zapada“ uopšte neće biti u recesiji, a da te će sreće neće biti zemlje koje su oslonjene na EU.

Dodaje da će naredna godina biti obilježena najsnažnijim do sada napadima Zapada na Kinu, ogomnim političkim nestabilnostima i dubokoj recesiji u EU i Britaniji i snažnim daljiim razvojem multipolarnosti i saradnje onog dijela svijeta koji nije uveo sankcije Rusiji.

 

Godinu za nama obilježila je ekonomska kriza koja se manifestuje kroz inflaciju, povećanje cijene energanata i osnovnih životnih namirnica na globalnom nivou. Zbog čega je došlo do ekonomske krize i ko je njen glavni uzročnik?

Ekonomska kriza u svijetu je izbila 2007.godine kada su avgustu sve velike centralne banke, počev od Evropske centralne banke, pa Banke Japana, FED i Banke Engleske i Švajcarske u roku od 2 sata upumpale 1.000 milijardi dolara i simile berze, da bi sledeće godine ona ekspolirala u veliku recesiju. Primijenjena je terapija oslonjena na dvije osnovne poluge: smanjivanje kamatnih stopa centralinih banaka, na nulu, pa i negativnoj zoni i enormno upumpavanje  para iz primarne emisije. Uslijedilo je veliko povećanje dugova i država Zapada i privrede, ali je istovremeno zabilježen i privredni rast. Ove mjere do tada nikad viđene monetarne „terapije“ nikada nisu prestale. Zapad je proglasio da je „pacijent“ ozdravio uprkos tome što se nastavilo sa finansijskim infuzijama 13 godina. Kriza dakle nije nova, ona je samo pokazala svoju „temperaturu“ ponovo kroz inflaciju i put ka recesiji svih velikih ekonomija Zapada.

Inflacija je uzrokovana da tako kažem sa oba kraja. kao inflacija na strani ponude i kao inflacija zbog velike količine naštampanih para u prethodnom periodu. Na strani ponude jedan dio razloga je u tzv.zelenoj agendi gdje se forsira prelaz na izuzetno skupu energiju i prodaju proizvoda koji nemaju tržište ako ih država ne subvenciniše ( tipičan primjer su automobili na struju), povećanim transportnim troškovima, cijene energenata i ugroženim lancima privredne saradnje i time uzrokovanim nestašicama. Ali uvijek treba imati u  vidu da cijene rastu zato što vlasnici podižu cijene. A ne podižu plate. odnosno i kada ih podižu, taj porast je manji od inflacije. Ta razlika između povećane plate i znatno veće inflacije predstavlja čistu neto zaradu vlasnika kapitala/poslodavca.

Kako sada centralne banke podižu agresivno kamatne stope i odustaju od daljeg upumpavanja para u privredne tokove, to je sada došlo do izražaja pravo stanje privrede i one idu u recesiju.
Ono što nam slijedi je stagflacija. Kamate rastu, ali inflacija ostaje na višem nivou. Sve dok pad u dužu i dublju recesiju nije toliki da i cijene padnu na oko 2% inflacije.
Tek na sve ove strukturne probleme Zapada došla je korona i sada ukrajinska kriza koje su produbile probleme. Ne zbog rata, nego zbog samoubilačke odluke EU da svoje interese podredi američkim i presječe poslovne veze sa Rusijom (uz napomenu da je uvoz iz Rusije ove godine u EU 50% veći nego prethodne godine, ali je izvoz stao i poslovanje zapadnih firmi u Rusiji se ili prekida ili formalno prenosi na nove entitet).

Osnovni uzrok strukturnih problema  je u tome što zapadni svijet nije više konkurentan i zbog toga što su se drugi, prije svega Kine, Indija i Rusije organizovali na način da je pljačkanje Zapada ili isključeno ili bitno smanjeno. A do pada konkurentnosti je došlo zbog toga što su zapadnim ekonomijama zavladali vlasnici finansijskog kapitala uz podređivanje država ( mislim prije svega na SAD, države EU i Britaniju) svojim monololski i oligopolskim interesima. Drugim riječima, globalistički imperijalizam je došao do svog kraja i to je razlog krize.

Kakva nas ekonomska situacija očekuje naredne godine na globalnom nivou i kako će se ista reflektovati na naše ekonomije?

Krize u državama koje nisu u krugu tzv. „kolektivnog Zapada“ uopšte neće biti, one neće biti u recesiji.  Primjera radi, Indija će ovu godinu završiti sa rastom od oko 6,8%. uzgred, pad u rusiji će biti samo oko 2,5 odsto,  Zapad je projektovao pad od 20 odsto zbog sankcija). Naredna godina će biti obilježena najsnažnijim do sada napadima Zapada na Kinu, ogomnim političkim nestabilnostima i dubokoj recesiji u EU i Britaniji i snažnim daljiim razvojem multipolarnosti i saradnje onog dijela svijeta koji nije uveo sankcije Rusiji, a to je 85% čovječanstva.

Na nas će loše stanje u EU djelovati negativno i podstaći će recesivne tendencije i u našoj privredi. Naročito će ubzano doći do povećanja kamata za nova zaduženja na nivo koji nas direktno vodi u bankrotstvo. Uz to, oslanjanje na strane investicije  kao osnov razvoja pokazaće svoje negativne strane. Čeka nas teška godina iz koje treba stvatiti prst na čelo i promijeniti strategiju privrednog razvoja, a zatim početi  i sa njenom realizacijom. riječ je o dužem procesu, tako da čak i ako bi vlast radila ono što treba, nas svakako čeka loša privredna godina i pad životnog standarda građana. Fiksini kurs evra tu ne pomaže mnogo. U evrima će plate biti sve veće, a u radnji novčanik sve prazniji.

Što se Srbije tiče, treba primijetiti da je inflacija od preko 15% izutzetno visoka zbog toga što mi imamo , za razliku od EU gdje je 10%, dva stabilizatora koji obuzdavaju inflaciju: fiksni kurs dinara i cijene energenata uopšte nisu porasle kao u EU, a tamo toga nema. Evro je znatno oslabio i cijene energentata su dramatično porasle. A ipak je inflacija u Srbiji 50% veća nego u EU. To govori o značajnim strukturnim problemima u privredi Srbije, ali i o nekompetentnosti onih koji upravljaju sistemom.

Da li bi Crna Gora trebala pristupiti regionalnoj ekonomskoj inicijativi Otvoreni Balkan i zbog čega i da li taj projekat može donijeti prijekopotreban mir, stabilnost i ekonomski prosperitet našem regionu?

Susjedi treba da sarađuju na privrednom planu i kada imaju velike političke razlike. Onaj ko nije spreman da se takmiči u jednoj smanjenoj konkurenciji kakakva je Otvoreni Balkan, kako misli da će moći da opstane u savremenom svijetu. Očekivanja da bi to moglo da donese mir i stabilnost su svakako preterana. Nemir i nestabilnost su kod nas uzrokovani prije svega istim globalističkim imperijalizmom kao i drugdje u svijetu. otuda mir i stabilnost, ali i održivi razvoj postaju mogući tek  udruživanjem svojih snaga sa snagama koje se u svijetu bore protiv globalističkog imperijalizma, a koje snage predvode Kina i Rusija. Ako smo toga svjesni i postupamo u tom pravcu, onda vrijeme radi za nas. Ako nismo, onda nam nema pomoći.