Džomić: Albanci sa Kosova po modelu DPS-a htjeli da udare na SPC

Poput Ukrajine, koja je sve bliža tome da zabrani djelovanje UPC (Ukrajinske pravoslavne crkve), i u Crnoj Gori je svojevremeno država sistemski proganjala SPC, ali na KiM je još gore jer to što oni imaju nije ni država, ni sud, ni zakon, ali ni pravda, naglašava protojerej-stavrofor Velibor Džomić.

„Kosovsko-metohijski Albanci su pokušali da prepišu pojedine zakonske odredbe iz Crne Gore i stave ih u funkciju protiv Srpske Pravoslavne Crkve. Na isti način, nezakonito i bez obrazloženja počeli su da primjenjuju tzv. ‘crnogorski model’ progona sveštenstva i monaštva Srpske Pravoslavne Crkve na Kosovu i Metohiji. Mi smo imali sreće što je Upravni sud Crne Gore sudio po zakonu i časno odolijevajući medijskim i političkim pritiscima“, kaže protojerej-stavrofor Velibor Džomić.

 

Eparhije SPC, i to one drevne, čije se postojanje na određenoj teritoriji mjeri vjekovima, danas se suočavaju sa represivnim mjerama. Čitajući ovih dana kako je sa Kosova i Metohije bez suvislog obrazloženja protjeran iguman manastira Devina voda Fotije i to po hitnom postupku, ne možemo a da se ne prisjetimo uskraćivanja dozvola za boravak i protjerivanja sveštenstva i monaštva Mitorpolije crnogorsko-primorske 2018. godine. Pod takvom „državnom mjerom“ bio je i sagovornik Džomić.

Ovaj stručnjak za crkveno pravo bio je u pravnom timu Mitropolije crnogorsko-primorske u vrijeme kada se srpska crkva u Crnoj Gori takođe suočavala sa nečim što je imalo sve odlike državnog progona čiji je krajnji cilj, oličen u predlogu Zakona o slobodi vjeroispovesti iz 2019. godine, bio praktično onemogućavanje njene misije u ovoj državi. Velike narodne litije spriječile su da takav zakon zaživi, ali nisu odagnale utisak da se u djelovima crnogorskog društva SPC doživljava i dalje kao „strani element“, „crkva Srbije“.

„U pitanju je bio projekat promjene istorijskog identiteta Crne Gore, a on je, sviđalo se to nekome ili ne, vjekovima bio i pravoslavni i srpski. Razmjere te mržnje, a u suštini se tu radi o autošovinizmu, vidimo i ovih dana kada se na svaki način pokušava spriječiti redovni popis stanovništva koji, inače, kasni već dvije godine. Svi naši neprijatelji vide da je Crkva očuvala narodno biće i zato je tako žestok udar na Crkvu Hristovu gdje god je udar na istorijski identitet jednog naroda“, naglašava Džomić govoreći o događajima iz tih godina.

Ipak, usvajanjem izmjena i dopuna spornih i diskriminatornih odredbi Zakona o slobodi vjeroispovesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica krajem decembra 2020. godine i kasnije potpisivanjem Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC 3. avgusta 2022. godine pravda je pobjedila, a diskriminacija Srpske Pravoslavne Crkve je uklonjena, kako napominje naš Džomić.

U Ukrajini na korak do državnog progona

Trenutak kada počinje državni progon Ukrajinske pravoslavne crkve, koji ovih dana doživljava svoj vrhunac predlaganjem zakona kojim bi se praktično zabranio njen rad, a koji je ukrajinska skupština usvojila u prvom čitanju, nema veze sa početkom sukoba u Ukrajini ni sa ruskom Specijalnom vojnom operacijom. Oružani sukob Kijeva i Moskve samo je ubrzao i pojačao državni pritisak sa kojim se UPC nosila godinama pre toga.

Sistematski progon UPC počeo je, ustvari, kada je vaseljenski patrijarh Vartolomej dao Tomos o autokefalnosti „Pravoslavnoj crkvi Ukrajine“ 2019. godine. Kao da je država tada dobila „svoju“ crkvu, dok je ona kanonska, UPC, doživljavana kao strani, neprijateljski element sa centralom u Moskvi. Samo sedam mjeseci nakon osnivanja PCU, kanonska UPC upozorila je da joj je već oduzeto 85 hramova, a da su 222 crkve nelegalno preregistrovane.

Danas se suočava sa državnom zabranom i ukidanjem postojanja – scenario koji su odavno neki priželjkivali i pripremali teren za njega.

Ovaj zakon samo formalno je označen brojem 8371, a radi se o Zakonu protiv pravoslavne hrišćanske vjere, Ruske Pravoslavne Crkve i Ukrajinske Pravoslavne Crkve Moskovske Patrijaršije i to je njegov pravi naslov, kaže protojerej-stavrofor Velibor Džomić komentarišući predlog koji je nedavno usvojila ukrajinska Rada.

„Odredbe ovog zakona su direktno suprotstavljene ne samo međunarodnom pravu i Ustavu Ukrajine nego su suprotstavljene zdravom razumu i svim civilizacijskim dostignućima, a posebno novovjekovnim. Takav zakon ne bi smio da postane dio pravnog poretka nijedne moderne države. Ukrajinski režim ovakvim zakonom po ko zna koji put potvrđuje ne samo svoj antiruski nego i antipravoslavni i anticivilizacijski totalitarni karakter“, naglašava Džomić.

Cilj donošenja ovog zakona je da se u potpunosti ukine i onemogući misija Ukrajinske Pravoslavne Crkve Moskovske Patrijaršije, a kanonska jerarhija i vjernici, inače svi od reda građani Ukrajine, proglase za „državne neprijatelje“ i da to sve ima neki „zakonski okvir“, naglašava Džomić.

 

„Ukidanje misije jedine kanonske Crkve u Ukrajini – Ukrajinske Pravoslavne Crkve Moskovske Patrijaršije – predviđeno je i kroz zakonsko oduzimanje hramova, manastira, parohijskih domova, manastirskih konaka, crkvenih nepokretnosti, ali i pokretnog sakralnog nasleđa. U Ukrajini, ukoliko ovaj zakon postane dio pravnog poretka, za jerarhiju i vjernike Ukrajinske Pravoslavne Crkve Moskovske Patrijaršije neće više postojati pravo na slobodu vjeroispovesti, ali ni druga ljudska prava. Na delu je akcija poništavanja međunarodnih konvencija na prostoru Ukrajine. Poništavanjem načela odvojenosti Crkve od države u Ukrajini se uvodi načelo zabrane Crkve od države“, kaže Džomić.

Na Kosovu i Metohiji je, na žalost, još gore, dodaje on.

„Jer to što oni imaju nije ni država, ni sud, ni zakon, ali ni pravda. Izdržali smo na Kosovu i Metohiji vjekovne progone i zlostavljanja, pa ćemo i ovo izdržati“, ističe protojerej-stavrofor Velibor Džomić.

 

(rt.rs)