Dvije godine tišine: SDT ćuti o Milu i „Pandorinim papirima“

Prošlo je dvije godine od objavljivanja dokumentacije o sklapanju tajnih ugovora Mila Đukanovića i njegovog sina Blaža, a koja se tiču upravljanja njihovom imovinom preko mreže offshore kompanija. To se činilo kao dovoljan razlog za otpočinjanje opširnije finansijske istrage u kojoj bi se utvrdilo da li postoji skrivena imovina Đukanovića, ali skoro svi koji su trebali da se dodatno angažuju u ovom slučaju, shodno svom opisu posla u Tužilaštvu, kao da su zanijemili.

„Dobro je što prvi put imamo smjer gdje treba da gledamo kada je u pitanju moguća imovina Đukanovića koja nije prijavljena zvaničnim organima, kada su u pitanju žiro računi, nekretnine. Konačno imamo neku adresu na offshore destinacijama, gdje postoji trag da je Đukanović imao kompanije ili ih i dalje ima“ rekao je prije dvije godine direktor MANS-a Dejan Milovac za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Specijalno državno tužilaštvo odmah po saznanju za predmetni događaj formiralo je predmet i obećalo da će preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi utvrđivanja činjenica i okolnosti u vezi sa istim, pa će o rezulatima preduzetih radnji blagovremeno obavijestiti javnost, saopšteno je tada Radiju Slobodna Evropa iz tužilaštva na upit da li će otvoriti istragu o objavljenim nalazima Pandorinih papira koji se tiču Mila Đukanovića.

 

Đukanović u ‘Pandori’

Kroz globalni projekat istraživanja offshore poslova pod nazivom „Pandorini papiri“ (Pandora Papers), nevladina organizacija MANS je objavila da su Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara.

„Iz ugovora se vidi da je stariji Đukanović formirao Victoria Trust, a njegov sin Capecastel Trust„, naveli su iz MANS-a. Obimna dokumentacija koju su objavili pokazuje da su te kompanije, trustovi, ovlašćeni da za račun Đukanovića mogu kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove, pojasnili su iz MANS-a.

 

Milo Đukanović je tada u prvoj svojoj reakciji potvrdio da je osnovao Victoria Trust, ali da nije imao nikakvih poslovnih transakcija niti otvorenih bankarskih računa i da je vrlo brzo vlasništvo nad Victoria Trust prenio na sina jer se 2012. godine vratio na funkciju premijera.

„U 2012, u vrijeme kada nisam bio na javnoj funkciji u državi i nisam obavljao ni jednu državnu dužnost, radio sam na organizaciji poslovne infrastrukture gledajući da započnem poslovne aktivnosti sa mojim sinom. U to vrijeme ja sam uspostavio Victoria Trust za koji me pitate“, rekao je Đukanović MANS-u prije nego su „Pandorini papiri“ objavljeni.

Zlonamjeran pokušaj diskreditovanja

Objavu nevladine organizacije MANS Đukanovićev kabinet je 3. oktobra 2021. godine saopštenjem okarakterisao kao spinovanje: „zlonamjerno je spinovanje i još jedan u nizu pokušaja diskreditacije predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i članova njegove porodice“.

Potvrdili su da su nedavno dobili pitanja Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara na koja su dali odgovore koji, kako tvrde, demantuju nestine MANS-a.

„Đukanović im je 2012. godine, u vrijeme kada nije obavljao državne poslove, radio na uspostavljanju infrastrukture za otpočinjanje poslovnih aktivnosti zajedno sa sinom. U to vrijeme osnovao je Victoria Trust koji, dok je on bio vlasnik, nije imao nikakvih poslovnih transakcija, nije otvorio niti jedan bankarski račun, jer nikada nije ni aktiviran“, navodi se u reagovanju Đukanovića.

Dodaju i da „nakon što se iste godine neplanirano vratio na funkciju premijera, cjelokupno vlasništvo nad Victoria Trustom prenio je na sina Blaža Đukanovića, i da je Trust postojao samo na papiru, što je lako provjerljivo“.

Šta će Đukanoviću offshore firma?

Podsjetimo i da je Đukanović par godina prije otkrivanja „Pandorinih papira“ javno saopštio da ne posjeduje kompaniju na Kipru. Međutim, kada je bio suočen sa papirom u kome stoji da on posjeduje kompaniju na Kipru, rekao je da je to kompanija koja nije živjela ni jedan dan i da je ugašena.

Đukanović je pokušao da iskoristi sličnu argumentaciju u cilju pravdanja i povodom informacija koji su objavljeni u „Pandorinim papirima“.

Razlog zašto bi tadašnja najuticajnija politička ličnost u Crnoj Gori imala potrebu da sklapa ugovor o upravljanju svojom imovinom kroz mrežu povezanih offshore kompanija u više zemalja je vjerovatno u namjeri Đukanovića da imovinu štiti tako što je stavlja pod jurisdikciju izvan Crne Gore.

Tu se radi o Britanskim Djevičanskim ostrvima, o direktorima sa Gibraltara, o adresama za čuvanje potpune dokumentacije u Švajcarskoj. Sve su to načini da se sačuvata imovina koja je moguće nezakonito stečena, čije porijeklo vlasnik ne može valjano da objasni, ili ne želi da je prijavi domaćim organima, ili ukoliko ima neke poslove za koje želi da izbjegne plaćanje poreza.

Funkcioneri DPS-a su tada naravno branili svog lidera, pa su ocijenili da se radi o još jednoj fabrikovanoj aferi protiv Đukanovića.

Na te konstatacije reagovali su iz kabineta sada već bivšeg premijera Crne Gore, Zdravka Krivokapića:

„Da li zaista mislite da je bilo ko, zdravorazuman i racionalan, povjerovao u vašu manipulaciju da je Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara, sa partnerima iz 117 zemalja, odlučio da objavi bazu podataka od skoro 12 miliona dokumenata samo da bi „fabrikovao aferu” protiv vašeg šefa? “

Podsjećanja radi, u istraživanje „Pandorinih papira“ su bili uključeni i novinari iz 117 zemalja koji su imali pristup dokumentima iz 14 kompanija za finansijske usluge u zemljama poput Britanskih Djevičanskih ostrva, Paname, Belizea, Kipra, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Singapura i Švajcarske.

Dokumenti obuhvataju tajno poslovanje osoba iz više od 90 zemalja svijeta, kao i finansijske tajne preko 100 milijardera, državnika i slavnih osoba. Dokumenti otkrivaju vlasnike oko 95.000 offshore kompanija koje stoje iza tajnih kupovina uglavnom nekretnina.

Zbog čega je Tužilaštvo pasivno?

Crnogorski građani su očekivali da će se Tužilaštvo ozbiljnije pozabaviti slučajem bivšeg predsjednika Crne Gore i lidera DPS-a, ali očekivanja su bar zasad iznevjerena.

Da li možda strani centri moći pokušavaju da sačuvaju svog višedecenijskog igrača od bilo kakvog vida odgovornosti, pa se namjerno tapka u mjestu u vezi svega što ima veze sa bivšim liderom DPS-a? Ili je Đukanović napravio dil sa novim političkim snagama i „pakt o nenapadanju“.

Ako je naše Tužilaštvo podložno unutrašnjim političkim ili vanjskim uticajima i čeka dodatne podatke od inostranih partnera, onda je to krajnje neozbiljno i zabrinjavajuće. Međutim, ako Tužilaštvo pak marljivo i u tajnosti radi na slučajevima poput Đukanovićevog, onda je Crna Gora krenula pravim putem. Mada, s obzirom na to da su kadrovi bivšeg režima još uvijek na pozicijama u najvažnijim crnogorskim institucijama, izgleda da za Đukanovića i njegove političke i biznis partnere nema zime.