Duško Knežević: Ulaskom u NATO, Đukanović je ojačao svoju mafijašku poziciju!

Do sada je protiv mene sastavljeno nekoliko optužnica za koje nema nikakve moje odgovornosti. Sve su to iskonstruisane političke optužnice braće Đukanović, odrađene na čelu sa specijalnim glavnim tužiocem Milivojem Katnićem i vrhovnim tužiocem Crne Gore Ivicom Stankovićem, kaže za Sputnjik odbjegli crnogorski biznismen Duško Knežević.

Vi ste bili toliko godina među najbližim ljudima Mila Đukanovića. Kako je moguće da on nije znao da se vi bavite kriminalnim radnjama, ako ste se, naravno, bavili?

— Mi se znamo više od 30 godina. Radio sam dosta stvari koje su bile potrebne. Nisu imali kadrove, nisu imali infrastrukturu, ljude, niti međunarodne veze. Posebno sam radio na međunarodnoj promociji Crne Gore, na učlanjenju Crne Gore u NATO, na referendumu, odvajanju od Srbije. Zbog toga sam stvarao neprijatelje na drugim destinacijama, da bih doživio to što sam doživio.

Svi ste bili zajedno, dok nije sve bilo završeno: referendum, ulazak u NATO…

— I dok Đukanović opet nije sjeo u predsjedničku fotelju i potpuno preuzeo vlast i kontrolu nad svim.

Zašto se Đukanović opet vratio u politiku?

— Prvo je govorio da se više nikada neće vratiti u politiku. Onda je počeo da pravi fiktivnog kandidata — Milicu Pejanović Đurović, i isto to je ponudio Dušku Markoviću. U stvari, testirao je sve ljude oko njega, da vidi da li ima neko tu ambiciju, da bi nakon toga uslijedila kazna. U zadnjem trenutku je odlučio da se on kandiduje. Kada je uzeo vlast, kada smo imali zadnjih par sastanaka, shvatio sam da se promijenio, da je promijenio odnos prema meni, i da mi se ne piše dobro. Pokušao je da mi kaže da on, navodno, više nije moćan kao ranije i da više ne kontroliše stvari kao nekad. Shvatio sam da je to samo njegova maska i igra i da je to bio samo njegov izgovor da bi pokrenuo kampanju protiv mene.

Poslednjih godinu dana ne objavljujete samo Vi snimke. U Crnoj Gori svako svakog snima?

— Sigurno su to bili različiti interesi, ali u osnovi svega su kriminalni klanovi koji imaju svoje interese i jaki narko-klanovi koji se preklapaju preko interesa Crne Gore. Tako da je tu svako svakoga radio. Svako je imao svoje privatne ministre, privatne tajne službe, činovnike u tim agencijama. Ispada da stvarno niko nikome nije vjerovao i da to sada izlazi na površinu kao jedna velika bomba. A svi smo tu bili zajedno, u istom timu i borili se za iste ciljeve.

Ne napadate mnogo Duška Markovića. Kakvo mišljenje imate o njemu?

— Ja sam mislio da Duško Marković ima snage da se odupre kriminalnoj Crnoj Gori i da će da nešto promijeni. Međutim, on je pokazao da je njegov interes da se izmiri sa „Grandovskim“ klanom i da njega ne zanima niti pravna država niti ništa, već samo da sačuva svoj status i biznis svojih najbližih, kao i taj kriminalni klan, koji se zove „Mojkovački“, koji ima svoje interese i svoje ljude, koji su podijeljeni u vlasti, policiji, tajnim službama.

Zašto ste mislili da bi Marković izabrao Vašu stranu? Ipak je on bio godinama najbliži čovjek Đukanovića?

— Jeste, ali je Đukanović potpuno izolovao Markovića. On ne kontroliše ništa. Kontroliše ministre koji su bezveze. Đukanović kontroliše tužilaštvo, policiju preko Zorana Lazovića i tajnu službu. Marković je samo jedna plastična figura u toj igri, bez ikakvog uticaja. Pitanje je samo — kada će Đukanović da ga ukloni.

Vi ste pominjali da ste doveli arapske investitore, sada govorite o Marovićevim kontaktima, koji su onda Đukanovićevi poslovni uspjesi?

— Milo Đukanović pokupi investitore kada ih vi dovedete u Crnu Goru i vas izbaci iz igre. Tako je bilo i sa kraljevskom porodicom iz Abu Dabija, koju sam ja doveo u Crnu Goru. Kada smo počeli neke zajedničke investicije, Đukanović je to podržavao, a posle je mene isključio iz svega toga i nastavio da se druži sa šeicima u Abu Dabiju i da pravi svoje privatne kontakte i privatne dilove. Tamo je postavio svoju prijateljicu Dušku Jeknić za ambasadorku, koja mu služi da napravi sigurnu luku, u slučaju da bude morao da bježi iz zemlje. Tamo su mu prijatelji: Šinavatra i čuvar njegovog blaga Petros Statis.

Uskoro će izbori. Da li spremate još neki snimak, sličan „koverti“? Postoji mišljenje da bi veći efekat izazvao da ste ga sačekali do narednih izbora?

— Možda sam pogriješio, jer kada sam napustio zemlju, kada je počela hajka na mene, morao sam nešto da izvadim, da imam čime da se branim. Mislim da je snimak trebalo tempirati za neko drugo vrijeme, kao što smo sada tempirali za tužioca Stankovića, kada mu ističe mandat i kada je bilo pravo vrijeme da se pokaže korupcija u Vrhovnom državnom tužilaštvu.

Imate li sada neki snimak koji bi sigurno oborio Đukanovića?

— Imam dosta video-snimaka. Imam dosta i materijala i dokumentacije iz 90-ih i 2000-ih. Imam dokumentacije u vezi sa referendumom. Ali ću to da radim u procjeni sa svojim londonskim pravnim timom i sa ekspertima iz oblasti bezbjednosti.

Da li mislite da možete nešto postići ovim svojim akcijama? Zar mislite da se nešto može promijeniti, ako vlast drži vojsku, policiju, sudstvo i kapital?

— Ne zaboravite da Đukanović kontroliše i podzemlje. Mislim da mu je podzemlje najjači oslonac, i za njega i za njegov kapital. Ali su vojska i policija podijeljeni. Ti ljudi su na rubu egzistencije i oni bi rado otkazali poslušnost Đukanoviću. To vidim iz kontakata koje imam sa određenim slojevima policije i tajne službe. Pitate me da li mogu nešto promijeniti — morate da znate da je mnogo ljudi zbog njega i njegove familije pretrpjelo štetu, kao i da su svi ostali iz biznis sektora vrlo svjesni da će oni doći na red. Zato Đukanović ima mnogo više neprijatelja nego što izgleda, čak i među onima su u njegovoj blizini. Ja mu jesam najveći politički neprijatelj i ubijeđen sam da ću sa ostalima iz biznisa, sa opozicijom i sa nevladinim sektorom, uspjeti da srušim njegov režim. U suprotnom, u Crnoj Gori će biti besmisleno baviti se bilo kakvim poslom.

Otkud odjednom toliki procvat kriminala u Crnoj Gori?

— Moram da priznam da sam imao jednu veliku zabludu — mislio sam da će, kada Crna Gora uđe u NATO, pravna država da počne da funkcioniše. Da će sudstvo, policija i svi zvanični organi da rade svoj posao. Međutim, desilo se nešto sasvim suprotno. Desilo se to da je Đukanović svoje članstvo u NATO iskoristio za jačanje svoje privatne pozicije i za još veću privatizaciju državnih institucija. Iz ovog ugla koji se danas dešava, Crna Gora je postala jedna od najkriminalizovanijih država, preko koje ide tranzit i logistika za najveće narko-kartele. Videli ste — u svakoj grupi koja se uhapsi u svijetu, uvijek je makar pola ljudi ili iz Crne Gore ili sa Balkana.

Da li postoji mogućnost da dođe do nagodbe između Vas i vlasti u Crnoj Gori i da se Vi vratite u zemlju?

— Teško. Mi smo otišli suviše daleko. Ja sam tamo državni neprijatelj broj jedan. Mi smo pokrenuli arbitražni proces, prvo za 500 miliona, a nakon blokade moje privatne imovine, dodali smo još 200 miliona, što je ukupno 700 miliona evra. Crna Gora već ima nekoliko arbitražnih postupaka: sa Deripaskom, „Adiko“ bankom, sa mnom. Oko 3,5 milijardi evra, što je cijeli godišnji bruto nacionalni dohodak zemlje. Ne znam kako će se to završiti, pošto je ova sezona bila jako loša. Pošto strani investitori zaobilaze Crnu Goru.

Pominje se da je Crna Gora tražila Vaše izručenje od Britanije. Da li ima nešto sa čim bi Crna Gora mogla da zainteresuje London, kako bi dobila vaše izručenje?

— Velika Britanija je potpisala sa Crnom Gorom Sporazum o izručenju za šverc cigareta koji se dešavao na Balkanu, na čemu je insistirala Britanija. Ali to znači da bi Đukanović morao nekoga iz svog drim tima, iz prvog švercerskog kruga, koji su imali proces u Italiji, isporuči Britaniji. Da li bi se on odlučio na taj potez, da trguje… Ovo je samo moje nagađanje. Nemam nikakve informacije, čak ni spekulacije u tom pravcu, ali sumnjam. Ti dokazi, koje su oni poslali u Britaniju, su smiješni.