Pred čitavom javnošću izrečena je tvrdnja koja, po svojoj težini, potresa same temelje države. Nije došla sa anonimnog profila, kafanskog stola ili opozicionog mitinga, već iz usta vrha policije.
V. d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović saopštio je da su iz ZIKS-a izvođeni pripadnici kriminalnih grupa, maskirani, naoružavani i korišćeni kao provokatori, uz tvrdnju da o tome „znaju sve obavještajne službe“.
To nije politička kvalifikacija.
To nije medijska interpretacija.
To je direktna, javno izrečena tvrdnja o organizovanoj zloupotrebi zatvorskog i bezbjednosnog sistema.
I sada ključno pitanje: šta se desilo poslije?
Da li je po ovoj izjavi podnijeta ijedna krivična prijava?
Da li je ijedno tužilaštvo otvorilo predmet?
Da li je iko pozvan na saslušanje?
Javnost – za sada – nema odgovor.
Ko su ljudi koji su to radili?
Ako su zatvorenici izvođeni iz ZIKS-a, neko je morao:
• da izda nalog,
• da otvori vrata,
• da obezbijedi logistiku,
• da obezbijedi oružje,
• da garantuje zaštitu.
To ne može biti posao jednog čovjeka.
To je mreža.
I ako je tvrdnja tačna – a izgovorena je sa najvišeg policijskog nivoa – onda govorimo o ljudima unutar sistema koji su godinama imali moć da zatvor pretvore u bazu za ulične operacije.
Zašto su i dalje na slobodi?
Ako je ovo istina, onda ne govorimo o prošlosti, već o živom mehanizmu koji možda i danas postoji. Ljudi koji su mogli da:
• izvode kriminalce,
• maskiraju ih,
• naoružavaju,
• vraćaju ih nazad,
Ne nestaju preko noći.
Oni ne isparavaju.
Oni ostaju – u sistemu ili oko njega.
Tišina koja brine više od optužbi
Najopasnije u svemu nije sama tvrdnja, već tišina nakon nje.
Jer u normalnoj državi, ovakva izjava bi pokrenula:
• hitne istrage,
• suspenzije,
• saslušanja,
• vanredne kontrole.
U Crnoj Gori – zasad – nema ničega.
Ako je istina – to je državni udar iznutra
Ako nije – ko će odgovarati za javno izgovorenu laž?
Jedno je sigurno: Ovo ne smije ostati nedorečeno.
Ili je država godinama svjesno koristila kriminalce kao alat,
ili je neko svjesno obmanuo javnost iznoseći najteže moguće optužbe.
Treće opcije nema.
A dok odgovori izostaju, ostaje samo pitanje koje sve glasnije odzvanja:
Ko kontroliše koga – država kriminal ili kriminal državu?
