DRŽANJE PRED METKOM

Piše: Bećir Vuković

Dragi Aleksa,

U četvrtak na petak izašao si sa izjavom da se pred – metkom – pomjeriti nećeš kad je u pitanju odbrana vječne Crne Gore…

Čitao sam tvoju izjavu, i ne očekuj od mene da razumijem tvoje – ponašanje – pred metkom.

(Ej, momče, kloni se pucnjave – meci dolijeću i osprijed i ozadi – znam da je u podsvijesti ostala slika iz – strip partizanske istorije – o Mirku i Slavku.)

Elem, sva Crna Gora zna, i sjever i jug, i – nepostojeći istok i nepostojeći zapad zemlje – pred kojim se ti – sve – ambasadama – ograđuješ – od Andrije Mandića, i – kome – šalješ poruku.

(I, nije nikakva tajna da svakog dana – cinkarite – DF kod ambasada – šta misle, šta rade, šta planiraju – i prilično i poprilično i – izmislite. A u ambasadama vam kažu – hajte, hajte, vi, polako, i rešavajte – vaše probleme. Ćao, ćao…)

Andrija Mandić, i ovaj koji ispisuje ove redove, pokazuju kako se u – kontinuitetu može ići samo – jednim putem – jer taj put je put – srpske nacije. I, da ne zaboraviš, na tom putu – mi smo za mir.

Znaš da – sarađujem – sa Andrijom, i da imamo istu svijest – o srpstvu – i istu svijest o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, i istu svijest o srpskom jeziku – istu – svijest – koju su nam imali i đedovi još od Kosova pa na ovamo, do jutrošnjeg Vidovdana.

Dragi Aleksa, znam da moraš da se – distanciraš – od Andrije i Srba, i znam da je to – obaveza – pred gazdama – a to je ono što te hiljadama i hiljadama milja – udaljava – od Andrije.

Napadom na mene moraš da – prevariš Srbe – koji su te glasali.

Što se tiče tebe, dragi Aleksa, znadem da i tvoji imaju problema sa tobom, jerbo, teško je baš uvijek biti raspoložen i – raznovrstan – i ispratiti taj tvoj gipki – luksemburški hod.

Pročitao sam, da se – vi – nećete pomjeriti – ni iz narodne Skupštine – pa kad bi vas pucali.

Tako sam stvari razumio, dragi Aleksa, iako ne znam na kojem si mi jeziku pisao.

A, ako kažeš, da si mi pisao na srpskom jeziku, evo, obećavam i potpisujem pred – cijelom portom – da ti neću otpisivati dok i tebi ne pobijeli brada.

(Toliko o bradama – puni se mjesec – pa da se Zuvdiji ne priviđa.)

Što se mene tiče – ako bi to ikoliko doprinijelo – nekakvom povećanju prava – podržao bih ideju da to pitanje koje potenciraš – a tiče se metka – uđe među druga pitanja na – popisu.

Mada, momče, i u neviđeno, i u mutno, i u meko, i u tvrdo, znadem da ćeš u – rubliku nacionalnost – mirne savjesti – upisati mir – ali da ćeš ostati – protiv – pomirenja u Crnoj Gori.