Kao jedan od nevino optuženih od strane režima Mila Đukanovića, razočaran sam poslednjim javnim istupom Alekse Bečića. Pošto ta osoba nije do sada osudila progon mladih ljudi iz DF i Nove srpske demokratije od strane vlasti, on je poslednja adresa koja treba da se bavi situacijom i kadrovanjem u našim političkim organizacijama, kazao je Petar Drašković, funkcioner DF-a.
On potpuno razumije Bečića jer je dosadašnja njegova karijera obilježena razbijanjem stranaka kojima je pripadao i koje su ga učinile odbornikom, portparolom i javnom ličnošću.
“Ali, što se tiče DF-a i Nove srpske demokratije, ne mora da ulaže nikakvog dodatnog napora i da nam preporučuje vlastiti rušiteljski talenat, jer mi nismo kao on. Razlikujemo se kao bića i ne rezonujemo na isti način kao naši vršnjaci koji su se odrekli principa tradicionalne Crne Gore, i koji su vjerovali da će tim putem doći do vlastitog cilja. Mi nikada ne bi pristali da zaboravimo ko smo, kako bi postali “mladi i poželjni“ pokajnici koji će se kroz novu stranku boriti protiv svega onoga za šta smo se zalagali u prethodnoj. Svakako nam ne pada na pamet da jedinu srpsku nacionalnu stranku, u Skupštini Crne Gore, učinimo bezličnom kako bi je podesili za koaliciju sa onima koji nisu u svom programu i vlastitom uvjerenju odustali ni za milimetar, a očigledno partnerstvo uslovljavaju programskim izmjenama stranaka koje su pripadale nekadašnjem Bloku za zajedničku državu. Razumijem da su ondašnjim revidircima sa Golog otoka torturom mijenjali politička uvjerenja, ali ne postoji racionalno objašnjenje da neko danas „dobrovoljno“ odustane od sebe. Jedan od vodećih srpskih intelektualaca profesor Milo Lompar je u svom čuvenom djelu „Duh samoporicanja“ precizno objasnio razloge i motive za ovako nečasno postupanje, kaže on.
I kada smo već kod pobjeda, podjela i poraza, Drašković smatra da nije na odmet podsjetiti da su izborne liste koje su nosile ime Alekse Bečića do sada pretrpjele više poraza nego sve liste koje su nosile ime lidera DF.
“Ako se porazi personalizuju, na čemu insistira Bečić, onda je on, mjeren tom mjerom, najveći gubitnik na opozicionoj sceni. Dakle, nije se ostvarilo ono što je obećao, da je uslov za rušenje Đukanovića – prethodni nestanak partije iz koje je on nastao. Posle propasti formule „Pobjede, a ne podjele“, sada je uveden i novi spasonosni međukorak po kome treba da nestanu i druge partije koje su pripadale Bloku za zajedničku državu. Kada se krene tim putem, onda nije problem u trajanju političara ili organizacije, već u tome da li je neko izdao sebe ili ne. A kada izdaš sebe, izdaćeš i kolege iz opozicije, zato je najbolje ne dijeliti suvišne savjete koje smo ranije čuli i od Darka Pajovića. A svi znamo kako se ta priča završava, istakao je Drašković.