Demokratska partija socijalista (DPS), nekada najjača vladajuća partija, u poslednjih četiri godine prolazi kroz težak period.
Nekada neprikosnovena partija, koja se tri decenije održavala na vlasti, širenjem zapaljive retorike, populizma, kriminala, korupcije, a sve uz amin manjih partija koje su figurirale u DPS orbiti.
Izgleda da se nakon 2020. godine situacija u pomenutoj orbiti mijenja, jer su manje partije počele da uviđaju da DPS gubi svoj uticaj, kako u Crnoj Gori, tako i kod „zapadnih partnera“.
Ni „reforme“ koje je DPS sproveo, u vidu izbora „novih kadrovskih rješenja“ u vrhu partije, izgleda da nisu urodile plodom. Danijel Živković je u januaru izabran za novog predsjednika DPS-a, a još uvijek nije uspio da pokaže svoje liderske i reformatorske sposobnosti, jer su nekada vjerni koalicioni partneri DPS-a odlučili da je možda sad pravi trenutak da okrenu leđa onima sa kojima su drugovali i „uspješno“ vodili Crnu Goru do 30. avgusta 2020. godine.
Albanska alternativa na čelu sa Nikom Đeljošajem je uvidjela da se može živjeti i bez DPS-a, te da Crnu Goru niko neće ponijeti u Pirot, ako DPS nije na vlasti. Đeljošaj je trenutno potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja. I Maraš Dukaj iz iste partije se uvjerio da se može i bez DPS-a, te gospodin Dukaj sada pokriva funkciju ministra javne uprave.
Bošnjačka stranka na čelu sa Ervinom Ibrahimovićem je neodlučna, jer DPS im je mnogo valjao u prethodnom periodu, kada im je dozvolio da se u sistemu rašire i po dubini i po širini. Ta stranka bi možda takođe trebalo da prođe kroz reformu, ali pravu. Stiče utisak da žele da budu u Vladi, ali u isto vrijeme da nastave da podržavaju politiku DPS-a. Ervin i njegove stranačke kolege će morati da prelome: ili da okrenu novi list i počnu da vode politiku koja će biti na dobrobit svih građana ili da nastave sa čekanjem DPS-ovog povratka na vlast. Na ovu drugu opciju će se očigledno načekati, jer i manje procrnogorske partije već pregovaraju o (mogućem) otklonu od DPS-a i kreiranju nekog novog bloka.
Tako je poslanik Nikola Zirojević (SD) u intervjuu juče saopštio da Socijaldemokrate (SD), Socijaldemokratska partija (SDP) i Liberalna partija (LP) pregovaraju o zajedničkom djelovanju, jer postoji potreba za „političkim ukrupnjavanjem“.
Ova godina možda donosi i završni čin DPS-ovog totalnog marginalizovanja na crnogorskoj političkoj sceni, jer svi njihopvi nekada vjerni koalicioni partneri dižu ruke od njih i razmišljaju o novim koalicijama i angažmanima. Za crnogorsko društvo i državu bi ovakav scenario bio blagotvoran, jer bi neki politički subjekti konačno počeli da misle svojom glavom, a ne DPS-ovom. Takođe, takav scenario bio pomogao daljem oslobađanju društva i političke scene od DPS-ove klijentelističke prakse, gdje svi manji politički subjekti i građani treba da se povinuju i prihvate DPS politiku kao jedinu valjanu i pravilnu.
Međutim, iskustvo nas uči da je teško osloboditi se stega, pogotovo nakon 30 godina vladavine DPS-a. Zato nam ostaje da vidimo da li su nekada vjerni koalicioni partneri konačno odlučili da okrenu leđa Demokratskoj partiji socijalista.