DPS je postala partija koja crnogorskoj javnosti trenutno prezentira priču o komitama i 1918. godini.
Da smo kojim slučajem prespavali 10-ak godina, a da ne pričamo više, i upravo se probudili svjedočili bi DPS-ovoj metamorfozi i patetičnoj brizi za očuvanje crnogorskog identiteta.
Od partije koja je u prethodne dvije decenije uvijek vizionarski gledala naprijed, pretvorili su se stranku čiji se program u trećoj deceniji 21. vijeka sveo na interpretaciju odluka Podgoričke skupštine iz 1918. godine.
Kako se u međuvremenu DPS od vizionarske družine sveo na komitsko udruženje?
Jednostavno, dok se pljačkala, uništavala i rasprodavala državna imovina, švercovao duvan, nafta i droga, ugovarali poslovi sa sumjivim inostranim partnerima, DPS-u nije ni na pameti „padalo“ da se brine o tekovinama Krsta Zrnovog Popovića iz 1919. godine. Početkom 90-ih su sve one snage koje su se dičili Krstovim dostignućima šikanirali i čašćavali dobro poznatim pogrdnim nazivima, a 30 godina kasnije da bi odbranili sumnjivo stečene povlastice prave predizborne koalicije sa Patriotsko-komitskim pokretom i pjevaju pjesme posvećene osobi koju je zbog saradnje sa okupatorom strijeljao kumunistički sistem iz kojeg su proistekli i čijoj se tradiciji dive.
Da je DPS izvršio političko samoubistvo potvdili su i lokalni izbori u Nikšiću, U rodnom gradu svog lidera, DPS-ovi, a sve više i Krstovi, jurišnici su Nikšićane ubjeđivali da im veći problem predstavljaju susjedi i braća drugih političkih ubjeđenja, nego siromaštvo i glad kojem je kumovao DPS.
Pod plaštom evropskih vrijednosti DPS je pričom u ugroženosti države podigao temperaturu do usijanja. Umjesto da Nikšićanima objasne kako su od industrijskog centra postali grad u kojem je prije izbora najunosniji posao bio prodavanje lične karte.
Srećom, Nikšićani su prozreli njihove namjere i dodijelili DPS-SD-LP-PKS koaliciji crveni karton.
