DPS ILI BEZ NASLOVA

PIŠE: SIBIN

Gledam fotografije sa skupova DPS-a koji putuje od Petnjice do Herceg Novog. Kakav mi je dojam?

Rekao bih ovako: DPS je u fazi – vode na razblaživanje!

Ruku na srce, Živković Danijel nema energiju nekog ko plasira motivacioni govor, suprotno, djeluje kao – melatonin. Dok ga slušaš zadremaš, pošto se dobro izevaš, i onako baš smoriš.

„Možemo bolje“ je – slogan kojim se podmladak DPS-a samokuraži, ubjeđuje, to je mantra koja se vježba pred ogledalom, da bi se održalo u malim, polupraznim salama, koje ih dočekuju, od sjeverna do juga.

Pitanje: šta, koji matrak, DPS nakon trideset i kusur godina ima još da ponudi? To bi bilo kao da se The Rolling Stones sprema izbaciti svoj najbolji album!

Toj partiji ni redizajn loga ni podmladak ne pomaže; pomisao na DPS već djeluje krajnje zamarajuće. Isfurano je to, od retorike do scenske koreografije.

Ko jošte vjeruje u – come back – DPS-a? Ne da ne vjeruju mladi, nego ni penzioneri, koji su mišljenja da je tu partiju pregazilo vrijeme.

Sa ovom svakodnevnom kompromitacijom koju javnost CG čita u prepiskama SKY aplikacije, ne pomaže im ni – Bešić jel’ te – sa profesorskim, isuviše nategnutim paralelama.