Dosta je bilo podjela: I Vučić i Amfilohije su naši, jedinstvo i sloga su najvažniji!

Poslednje tri decenije, srpskom narodu u Crnoj Gori, stalno se nameću podjele. Stalno smo pod baražnom paljbom i između dvije vatre. Idemo u krevet i budimo se sa pitanjem: “Jesi li za ovoga ili onoga”? Od podjela između Mila i Momira do današnjih, na silu nametnutih, između Mitropolita Amfilohija i Aleksandra Vučića. Srbi u Crnoj Gori, decenijama su zarobljenici nametnutih podjela i vječitih dilema, koje se kreiraju u kuhinji Velikog ANB brata, a koji za cilj ima samo jedno. Da razbije srpsko jedinstvo i ništa ni manje ni više od toga. I da  vječito nametnutim dilema jesmo li za ovog ili onoga, da nam nametne iznova nove neprijatelje, oko kojih mi treba da se glođemo dok on i njegova mafija ispunjavaju spisak želja onih koji su nam se milion puta kroz istoriju pokazali kao krvni neprijatelji.

Predsjednik Srbije, ma kako god on se zvao, dobrodošao je u Crnu Goru. Naročito, ako dolazi na Badnji dan-dan mira, ljubavi, tolerancije i praštanja. Kao da smo ovih dana svi zaboravili simboliku tog svetog dana, koji treba da nas zbliži i sabere, a ne da nam otvori nove bratske rane i neslogu.

I neće biti da je Aleksandar Vučić veći neprijatelj srpskom narodu u Crnoj Gori, od Mila Đukanovića. To nikad ne smijemo da smetnemo sa uma. Lične simpatije ili antipatije zadržimo za sebe, biće dana za megdana i razmjenu mišljenja, a Badnji dan i Božić nijesu vrijeme za naše medusobne trzavice. Ubijeđan sam da je predsjednik Srbije svjestan istorijskog trenutka, da nije slučajno izabrao Badnji dan, za prvu narodnu posjetu Crnoj Gori, i to ne vlastima u Crnoj Gori, već posjetu narodu koji pripada njegovom korpusu. I nije Vučić bezgrešan, ali možda je upravo dolazak u Crnu Goru, prvi put od dolaska na vlast u Srbiji, na taj sveti dan, znak za pokajanje određenih grehova iz prošlosti. A svi griješimo i nema bezgrešnih, čak ni među sveštenstvom, a ne među običnim ljudima. To mora i može biti znak za svesrpako nacionalno pomirenje i pokajanje. Za novu nadu, da Srbi ipak mogu da se slože, a ne samo da se glože.

Nije Badnji dan ekskluzivni dan ni SPC ni Mitropolije niti bilo koga od nas. To je dan svih nas, pravoslavaca, dan kada treba da praštamo, širimo ljubav i slogu. I ne dolazi predsjednik Srbije da toga dana bilo koga politički uči ili podučava šta mu je činiti. Niti da ruši Mitropolita ili bilo koga drugog. Dolazi da svi zajedno utvrdimo naše temelje sloge i jedinstva. Teško nam je svima udovoljiti, muka kad dolazi, muka kad ne dolazi. Ne dolazi sigurno da smeta, čuvajmo se teških riječi, već da bude sa svojim narodom i to ne smije biti razlog za rafalnu paljbu kojoj je izložen. Gledajmo ovaj dolazak kao prekretnicu u političkim odnosima i jedinstvu srpskog naroda. Smiješno zvuče floskule da dolazi da prikupi političke poene za izbore u Srbiji, koji nijesu čak ni raspisani!?

Svi moramo da se pazimo i čuvamo teških riječi. Svako mora, pa i oni koji predstavljaju vlast u Beogradu i vlast u Crkvi da izvagaju svaku riječ. Riječi “velika neznalica”, “izdajnik” i slično ne smije biti ničiji vokabular u ovim teškim vremenima. Neće biti da je Vučić apsolutni negativac, a Mitropolit Amfilohije pozitivac. Ili obrnuto.

Zato lično smatram da je Mitropolit Amfilohije trebao i treba, da blagoslovi dolazak predsjednika Srbije u Crnu Goru. Da, kao naš vjerski vođa i branič nas grešnih, spusti nepotrebne tenzije u ove blage dane kojih je previše za nas ovako male i razjedinjene. Kao što smo svi mi oprostili Mitropolitu podršku Milu Đukanoviću, koji sada krvnički juriša na naše svetinje. Oprostili smo mu i rušenje Slobodana Miloševića, bar većina ovih koji danas pokušavaju da nas dijele na Vučića i Amfilohija, podržavala je Miloševića tih godina. Oprostili smo i tišinu iste ove naše Crkve kada je tadašnji predsjednik Boris Tadić, došao u posjetu Crnoj Gori, neposredno pošto je režim u Podgorici priznao nezavisno Kosovo. Niko tada, a lako je to provjeriti, niti iz Crkve niti iz bilo kojeg okruženja koje je blisko Crkvi, nije digao glas protiv Tadića niti mu je zabranio ulazak u Crnu Goru uz povike da je nepoželjan i da tim činom podržava Đukanovića. Ne zaboravite, Tadić se tada sreo sa vrhom države Crne Gore koja je neposredno prije toga priznala lažnu državu Kosovo, pa ga niko iz Crkve nije proglasio ni “velikom neznalicom” niti “izdajnikom”. Ljudski je griješiti i praštati, zakopavanje u rovove, samo ide u prilog našim neprijateljima, kojih je i previše.

I na kraju, ja sam i za Vučića i za Mitropolita Amfilohija. Dosta mi je podjela, tri decenije liježem u krevet i budim se sa nekim novim pitanjem: “jesam li za ovog ili onog“. Dosta mi je spinovanja ANB-a, da se mi danima koljemo oko nametnute podjele, a Đukanović desetine hiljada evra troši u Majamiju. Saberimo se. U ovim teškim i smutnim vremenima, kada se kuka u motika digla na srpski narod u okruženju, treba nam sloga i mir. I svi su dobrodošli u tom stroju. Malo nas je za svađe i nove podjele, najjači smo kad smo zajedno.

Dražen Živković, glavni i odgovornik urednik portala Borba