Dolazi vrijeme za naplatu medijskih radova za interese DPS mafije

Piše: Zoran Milović

U svom prepoznatljivom stilu, izbrušenom tokom godina „intimnih odnosa“ sa „službom“, crnohonični dubl Pobjede „razotkrio“ je „mračni plan“ premijera Dritana Abazovića i generalnog inspektora ANB-a Artana Kurtija o izradi procjene da li bi eventualni povratak predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića u Crnu Goru ugrozio nacionalnu sigurnost.

Naravno, sve u skladu sa nadaleko poznatom profesionalnom etikom autora na kojoj će im onaj koji najviše strepi od povratka Kneževića, budući počasni predsjednik DPS-a, biti zahvalan dok god bude na slobodi. Kao što je, uostalom, bio zahvalan i za svu onu „profesionalnost“ koju je „crnoghronični dubl“ Pobjede iskazivao u periodu kada su počele da izlaze u javnost afere vezane za njegove poslovne i druge „podvige“ a za koje cehovi još pristižu građanima Crne Gore.

Raskid veze sa (državnim) „odjeljenjem za ORL“ je, međutim, ostavio traga na kvalitet „istraživačkog rada“ Pobjedinog „dubla“. Nema više one „magije“ sa detaljima, „operativnim saznanjima“ i drugim specijalitetima stručnjaka za ORL. Kao da je desetkovana i famozna paraslužba…

U današnjem članku „Kako Abazović pokušava da pomogne Kneževiću da se vrati u Crnu Goru“, „istraživači“ grade konstrukciju tehnikom sličnom onoj kojom se tragalo za „istinom“ na portalu „Udar“ i srodnim projektima finansiranim iz duvanskošvercerskih i izvora paradržavnih narko kartela. Utisak je da na ovoj „frekvenciji“ treba tražiti i odgovor vezan za interesovanje autora isključivo za navodne finese utvrđivanja bezbjednosne procjene za svjedoka, a nikoliko zanimanje za to kakav je i koliki javni interes da se taj posao odradi valjano i da Knežević dođe u Crnu Goru i svjedoči o poslovnim „podvizima“ M.Đ.

Mada je ta disproporcija u interesovanju Pobjedinog „istraživačkog dubla“ za javni i interes M.Đ. odavno detektovan i proučen fenomen. Istina još uvijek ne i adekvatno medijski prezentiran. Široj javnosti bi, izvjesno, bilo interesantno da sazna detalje koji bi ukazali na razloge interesovanja Pobjedinih „istraživača“ isključivo za efemerne (i pogrešno predstavljene) detalje vezane za utvrđivanje bezbjednosne procjene za Duška Kneževića, i apsolutno neinteresovanje za one koji su od krucijalne važnosti za interes građana Crne Gore – razotkrivanje „doze legitimnosti“ bogaćenja trodecenijskog Šefa režima.

Ređanje teza i zaključaka „udbaškom gramatikom“ u kojoj se konstrukcija gradi obradom rekla-kazala sadržaja, ovog puta ima i predizborni miris. Autorima nikako da dođe do svijesti da se ta metodika dezavusianja i dezinformisanja javnosti, kojom se decenijama branio dvor i interesi dvorske svite, pokazala kao veoma loša po one koji su tražili njenu primjenu. Neumitno dolazi vrijeme u kojem će štetu zbog izvođenja takvih i sličnih prljavih medijskih radova za interese mafije morati da se plate.