Dok se narod svađa i dijeli frižider sve skuplji za napuniti

Svjetska kriza kojoj svjedočimo već dvije prethodne godine, prouzrokovane virusom COVID-19, ali i sukobom u Ukrajini nije spriječilo jednu zemlju na brdovitom Balkanu, zvanu Crna Gora da izjede sebe iznutra sa svojom politikom podjela, netrpeljivosti dokazivanjem ko je više voli. Oni koji najviše tvrde da je vole, najviše su je i očerupali i doveli nas u ovu situaciju u kojoj se danas svi građani Crne Gore nalaze.

Interesantno je kako se ljudi u Crnoj Gori ponašaju vrlo ležerno kada je u pitanju opasnost od velike ekonomske, zdravstvene ili bilo koje druge krize koje će nam zasigurno doći u jednom trenutku u narednom vremenskom periodu.

Čini se da je ljudima bitnije kako se ko izjašnjava nego cijena prehrambenih proizvoda koji su otišle u visine sa kojih će se teško spustiti u naredno vrijeme.

Čini se da je ljudima bitnije šta će neki političar napisati na Tviteru na konto čega bi se prepirali satima, danima, godinama, a cijene rastu li rastu, a ljudi svađaju li se svađaju.

Naime, cijene osnovnih životnih namirnica i hrane konstantno rastu prouzorkovane raznim krizama, ali i nepočinstvima onih koji su unazadili i očerupali Crnu Goru. Pa su tako, tradicionalno jeftini prehrambeni proizvodi višesturko poskupjeli.

Kilogram sira košta sedam evra, luk nešto manje od dva evra, krompir nešto više od jednog evra, paprike tri evra i tako dalje u nedogled, cijene rastu a ljudi i dalje ostaju nijemi na sve to.

Na kraju dana, dok se svi prepiru oko dnevnopolitičkih floskula, i Srbima i Crnogorcima i Albancima i Hrvatima i Bošnjacima je ista cijena hleba, mlijeka i svega ostalog, a po svemu sudeći, svakog dana će biti sve teže i teže da se kupe, a ti narode podržavaj slavljenje nove godine u Majamiju, brani četiri ipo milijarde duga na Belvederu i glasaj za one koji su nas doveli do prosjačkog štapa, možda to može da se jede.