Dojče vele: Makronova posjeta Kini bila je katastrofa

Francuski predsjednik Emanuel Makron još je jednom dokazao da ne spada u tešku kategoriju kada je u pitanju diplomatija. On je svojim putovanjem u Kinu učinio medveđu uslugu Evropskoj uniji i slobodnom svijetu.

Bio je ponosan što ga je Si Đinping pozvao na privatni razgovor koji je trajao nekoliko sati.

Sjedinjene Države uvele sankcije za još 120 kompanija i pojedinca

Sada se čini da je tokom susreta Si obasuo Makrona takvim komplimentima da je ovaj, čim se vratio u Pariz, odjednom počeo da govori kako Evropa ne bi trebalo da slijepo slijedi politiku SAD kada je u pitanju Kina, piše Aleksander Gerlah u autorskom tekstu za „Dojče vele”.

To je prepoznatljivi jezik Pekinga koji Evropu ionako vidi kao privezak SAD. S jedne strane, komunistička nomenklatura huška protiv EU, jer je Kini ovaj dio slobodnog svijeta potreban za ekonomski rast.

Drugo (i to je važnije) jer Si želi da unese razdor između nacija slobodnog svijeta i podijeli ih. Jer, ako Si ostvari svoju prijetnju i napadne Tajvan, važno mu je kako će se slobodni svijet postaviti prema svojim demokratskim partnerima u Tajpeju, navodi DV.

Makron se zalaže za to da Evropljani ne budu „vazali“ SAD (to je upravo rečnik Pekinga), ali ne daje odgovor na pitanje kako bi izgledala alternativa ako Kina anektira Tajvan.

Upravo je taj scenario kineska vojska vježbala tokom vikenda trodnevnom vojnom blokadom ostrva, pokazujući svijetu da je Peking spreman da napadne Tajvan.

A kada Francuska, jedina preostala nuklearna sila u EU, kaže da se neće pridružiti Vašingtonu u odbrani slobode ugroženog Tajvana, u Sijevoj kancelariji otvaraju šampanjac.

Nije neumjesno pretpostaviti da je ova Makronova izjava dobro smišljena i da će Peking to nagraditi brojnim narudžbinama za francusku ekonomiju

Gledajući iz današnje perspektive, sumnjičavost Vašingtona uoči Makronovog putovanja nije bila neutemeljena. Amerikanci su unaprijed dali do znanja da Makron nije uspješno pregovarao ni s Teheranom ni s Moskvom, pa zato ne treba gajiti veliku nadu da će put u Peking uroditi plodom.

Opet postaje vrlo jasno da Njemačka mora da se dobro pozicionira spoljnopolitički bezbednosnopoltički, jer iz Francuske ne dolaze dobre ideje.

I kancelar Šolc slijedi kurs koji je odgovara Pekingu. Stoga, gledano iz Sijeve perspektive, dvije ključne nacije EU ne predstavljaju prijetnju njegovim planovima za moguću invaziju na Tajvan, zaključuje Gerlah.