Dogorelo do nokata
Piše: Bećir Vuković
Niko nije ostao kući, svi su krenuli u hajku protiv ulaska Srba u crnogorsku vladu. Niko nije ostao doma, nako kakva gluva baba, ili dijete koje džara po pepelu. Dome, ima li ko doma. Nema, dome, nikoga…
Dođe čas kad gazda podvikne, more, na poso oca vam očinskog, sipam vam u korito sto godina, a sad ležite pod ponjave. Vidite li da će Srbi postati vlast, a onda, i ja, i vi – ješćemo slamu iz svog samara. Još, ako otvore dosijee kao što su otvoreni u svim komunističkim zemljama od Baltika do najjužnije tačke Albanije, nemamo kud bez u šumu. Šumu je i ranije gazda pominjao…
Saradnici raznih službi dolaze iz malograđanskog duha, iz malograđanske klase – govorio je Breht -, i šire se poput zaraze, virusa, poput crnog prišta. Takav talog dospije do svih društvenih pora…
Lokalnog tipa premestite u drugi lokal, i za nekoliko godina usmrdi se cijeli lokal, i o jadu zabavi. Saradnici raznih službi dođu kao programi za plagijat…
Inače, hajka je tipični crnogorski termin, i prvi je skinuo s lanca Lalić, sasvim zaboravljeni i skrajnuti pisac, koji se, nekad, nešto dobro zamjerio crnogorskim komunistima, pa mu sada imena nema ni u „Pobjedinim“ ukrštenicama.
Nema kukalog – olinjalog udbaša – koji ovih dana nije prionuo na posao, ko lišaj za kamen. I ne podvijaju noge podase.
Svako se glasnulo i sikće po portala i drugih mreža, po raznim televizijčinama, zasipaju iz rukava i istresaju iz nogavica, ridaju i podriguju, riju i rove, rokću i sikću, a sve – tobože – braneći srpstvo od Kosova i Kulina bana, pa do vrata od Mojkovca. Ne dolaze sa tribina i sa tezgi…
Ogovaraju i izmišljaju, pljuju nemilice baš na one koji su ih stvorili i izvukli iz lokalne rupe, okupali i ošišali, i kosu ofarbali, i izveli na trg da se sa svijetom pomiješa.
A, sve što su branili propalo je, i prosulo se po dolini, i ništa nije ostao iza tih komunističkih proteza. Ništa, jer isti soj traje od đeda – pa preko oca – do unuka – koji je digao krpu misleći da je barjak. Bestidne lažove pamtimo iz svih vremena komunističke pošasti i prošlosti. I, sve se diglo u hajku jer Srbi ulaze u vladu, a onda će mafija nestati sa političke i svake druge scene…
Sa druge strane, to što piše hrvatski tjednik o hapšenju Mila Đukanovića nije šala, njima je neko drugi šapnuo da pušte bivu u nogavicu. Takve vijesti prvo se puste sa neke regionalne centrale protiv koje ne smijete zucnuti.
Ako trezveno razmislimo, pa i ko bi drugi sem Zagreba puštio buvu u nogavicu što se tiče – uhićenja – Mila Đukanovića. Beograd ne bi pustio takav virus jer bi bilo apsolutno kontraproduktivno, Sarajevo, Skoplje i Priština i nisu neke relevantne adrese, i preko njih ne saobraća takva pošta.
Ne smije se zaboraviti da je, za neke specijalne stvari, Zagreb još uvijek, i općenito, važna adresa. LJubljana nije, i nikad se ne bi bavila buvama i budalama. Slovenija ima prečeg posla, npr. da prizna Palestinu za državu, i tako dalje. Ali, pitanje svih pitanja jeste: ko je u – crnoj kesi – donio buvu u Zagreb, i puštio je da skakuće po javnosti. Iz kojeg centra je skočila buva…
U svakom slučaju, neko moćan pustio je buvu u redakciju Jutarnjeg lista. Pri tom, Jutarnji list nije sasvim žuta štampa.
Tako se javnost – laganicom – odvodi u šetnju. Tako je, u nekom drugom smislu, bilo i sa već ozloglašenim kovid virusom. Ima raznih virusa, i u tom smislu ne smijemo smetnuti s uma ni medijske viruse.
(Važno je da je puštena buva o hapšenju Mila Đukanovića.)
Puštimo li maštu u sampas, onda, može se stići i do famozne – plave torbe. Kako god, možda onaj Duško Knežević nije džabe došao iz Londona. Ili su ga Englezi prosto očerupali, pa isporučili. Po tom pitanju, udbaši i slični iz raznih službi još nisu izašli na teren. Za sada je glavna tema ulazak Srba u vladu. I, tu ga veži. Veži nogavice.
Dolazi ljeto, a ovog ljeta biće u modi bermude. Bermude, sa što kraćim nogavicama.
(Prve nogavice, prenosi narodna priča, sašio je nečastivi. Da u nogavici sakrije rep…)
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)