Najstariji zakon o sprječavanju stranog uticaja, odnosno uticaja strane agenture je onaj koji su donešen u SAD-u za vrijeme Ruzvelta 1938. godine. To nije ništa nepoznato. Sve zemlje koje su kasnije usvajale normative su prekopirale američki zakon, odnosno prilagođavale ga svojim specifičnostima i vremenu a to je u krajnjem uradila i Rusija.
Ovo je za Borbu kazao politički konsultant Vladimir Dobrosavljević komentarišući predlog koalicije Za budućnost Crne Gore da se u skupštinsku proceduru uvrsti zakon o stranim agenturama koje se kriju pod plaštom NVO organizacija.
Prethodnih nekoliko godina, ove NVO najglasnije su u kreiranju političkog javnog mnjenja u Crnoj Gori, a nekolicina pomenutih se pobunila na predlog zakona koji je došao od strane ove koalicije tvrdeći da je antievropski i antidemokratski. Iz koalicije ZBCG sa druge strane tvrde da je njihov predlog baziran na američkom modelu i da nemaju nikakve želje da se obračunavaju sa tim NVO organizacijama već prosto da učine transparentnim načine njihovog finansiranja.
Dobrosavljević je za Borbu kazao da postoji stara latinska izreka – šta je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu.
„Ono što je dozvoljeno velikim silama i što one mogu da rade kako bi sprječavale da neko na bilo koji način destabilizuje njihovo društvo, bezbjednost, politički sistem, ekonomski ili vrijednosni, to sa druge strane malim zemljama i nacijama se sprječava i onemogućava. To na licemjeran način sprječava razvoj demokratskih vrijednosti i liberalne kulture. To nema veze sa ideologijom niti sa vrijednostima već ima isključivo veze sa geopolitičkim narativom odnosno kapacitetima i težnjom velikih sila da na određenim geografskim područjima zadrže kontrolni uticaj i procesima koji se tu dešavaju“, kazao je analitičar za naš portal.
Svi oni koji su reagovali, kategoričan je Dobrosavljević, su oni koji žive od grantova zapadnih fondacija.
„Ali ne treba praviti razlike jesu li to zapadne, ruske ili kineske organizacije. Negdje bi vrhovni prioritet trebao da bude suverenitet jedne zemlje, u ovom slučaju Crne Gore, ali kao što vidimo, neke određene strukture ljudi su lojalnije budžetu i budžetskim korisnicima drugih zemalja nego zemlji u kojoj žive, čije državljanstvo imaju i u kojoj egzistiraju“, kazao je Dobrosavljević za naš portal.
Na konstataciju našeg novinara da zakon ne bi ugasio te organizacije, već bi prosto dao uvid u finansiranje tih nevladinih organizacija, Dobrosavljević navodi da je tu svakako u pitanju kontrola novca.
„Nije u pitanju restriktivno postupanje prema njima, zabrane, hapšenja ili nešto drugo. Tokovi novca bi trebali da budu transparentni jer je to tekovina političke kulture zapadnih demokratija. Jasno i transparentno treba istaći – kako dobijate novac, kako ste ga stekli i na šta ga trošite. To ne bi trebalo da bude sporno, ali ovdje nije ni veliki broj NVO organizacija koje su reagovale, već samo one koje se negdje pribojavaju da bi se otkrilo da one na neki način u mnogo čemu zavise od budžetskih korisnika nekih drugih zemalja“, kazao je Dobrosavljević.
Komentarišući činjenicu da brojne nevladine organizacije koriste svoj uticaj kao medijski ili pak politički pendrek, a da neke čak imaju i sajtove gdje „raskrinkavaju“ lažne vijesti, a koji često služi kao alat za obračun sa političkim neistomišljenicima, Dobrosavljević navodi da ne bi kazao da je suština u vrijednosnom sistemu ili ideologijama.
„Kada su ideološke vrijednosti prioritetne, spremni ste da žrtvujete mnogo toga, između ostalog i sopstveni konformizam. Nije bitno da li imate finansije ili ne već ste spremni da se borite za ono u šta vjerujete. Sa druge strane, ovdje je na djelu kontrolisanje jednog vrijednosnog sistema i pokušaj da se omogući jedna vrsta geopolitičkog uticaja. To je ono što je najproblematičnije. To je pitanje – da li vi pristajete da zarad određene materijalne koristi ili komfora radite za interese nekih drugih zemalja. Nije sporno da druge zemlje imaju svoje interese širom svijeta, pogotovo velike sile, ali je pitanje da li se baš uvijek njihovi interesi poklapaju sa vama. Obično nije tako. U tom smislu je problematično kada neko od domicilnih organizacija, NVO organizacija i intelektualaca prihvati da bude zastupnik geopolitičkih interesa drugih zemalja bez obzira jesu li to Amerikanci, Britanci, Njemci, Italijani, Hrvati, Rusi ili Kinezi“, zaključio je Dobrosavljević za Borbu.