Piše: SIBIN
Vele: autokrata Aleksandar. Vladar Vučić. Naprednjački glumac i vlastoljub.
Ko veli? Pa novocrnogorski intelektualci, kulturni poslenici, anganžovani analitičari svakodnevnice.
Da, baš oni koji nikad ni jedne nisu prozborili o ovdašnjem, tridesetogodišnjem vladaru, despotu, šefu, osim u svrhu relativizacije pljačke i pohare. O gazdi i neprikosnovenom (voljenom) lideru, samo hvalospjev. Zbog kojeg smo umjesto – demokratije dobili despotiju!
Jedan postmodernist reče, gostujući na RTCG-u: nakon obnavljanja nezavisnosti, moje nade su bile da će DPS okrenuti putem emancipacije!
DPS i emancipacija? Sprdaš li se, bila mi je prva reakcija, a druge se više i ne sjećam.
Štono rekla baka Ratka u teve (i drugim) pletivima: nisam mogao čudu da se načudim.
Zato je ovo potrošena provincija, u kojoj su – intelektualci ideološki zadojeni, i to jednom poodavno prohujalom pričom koju bi da (narativno) nasilno rehabilituju učitavajući u nju one vrijednosti koje, fakat, nije imala.
Jugoslavija se raspala jer je – bratstvo i jedinstvo bilo stvar discipline, a ne proizvod poželjnog suživota.
I, takvo, dakle, dibidus lažno, služilo je nekim narodima da ekonomski prosperiraju, dok su, pak, drugi živjeli od jednog mita, istrajavajući u nemogućem, da ne kažem negativnom. (Kao što je, npr., Đido bio ortodoksni komunist a Tito hedonističko inertna životinja (zlatno tele)…)
Nego, mi ovdje, eto, nemamo šefa, nego, badjuovski rečeno: vođu koji nas gura u slobodu. Niti smo imali jednopartijski sistem, ne, ne, prije – proevropsku, savremenu, emancipaciji kolektiva privrženu partiju koja je radila, treba li reći, u interesu svih, bez obzira kakvo vam bilo političko, vjersko, seksualno i drugo opredjeljenje.
Tako novocrnogorac percipira: sva naša sranja su nastala tuđom krivicom, nekad to bijaše Milošević sad je Vučić a sjutra će biti neko treći, čak ni Đinđić nije valjao, ali zato je više nego dobar pa i poželjan Milo, to ime koje sa nježnošću nosimo na usnama sve ove godine koje je pojeo on i njegove secikese.
Alo! Aleksandar Vučić je prekršio Ustav Države Srbije i uzurpirao vlast. Preuzeo je ingerencije Premijerke i tako urušio državu. U stvari država i ne postoji u Srbiji jer sve odluke donosi osoba koje po zakonu nema vlast. Predsjednik Države je protokolarna funkcioja u Državi Srbiji i njegov posao je da održava jedinstvo građana tako što se neće direktno mješati u stranačke i političke borbe. Po logici stvari Predsjednik Države u Parlamentarnom Sistemu obavlja ulogu Monarha. Predsjednik Države ne može biti ujedno i Predsjenik Partije i stoga može biti na funkciji u jednom mandatu. Predsjednik Države prima kulturne i sportske delegacije i bavi se promocijom narodne kulture i nauke. U slučaju stranačkih previranja i sukoba njegova neutralne pozicija mu daje autoritet da raspusti skupštinu i organizuje normalne izbore. Svega toga u Srbiji ali ni u Crnoj Gori nema jer ti samoživi političari niti razumiju što im je posao niti žele da znaju. U Srbiji Vlada Premijer koji trenutno nema nikakvu vlast sa obzirom da je Predsjednik preuzeo ingerencije Premijera. Ludilo. Ne javljajte se više vi koji neznate gdje ste šuplji i prekinite da podržavate kršenje Ustava i Zakona. Srbija baš kao i Crna Gora se kreće ka krizi i svašta nešto može da se desi u budućnosti jer pravila sada nema i niko ne poštuje zakone države.