Dobro nam došao

Piše: Bećir Vuković

Podrazumijeva se, naravno, da izbjegavam svako neutralno stanje, pa tako, i povodom prve posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Crnoj Gori.

U sudbonosnim danima, kad je diktatorski režim krenuo da razori Srpsku crkvu u Crnoj Gori, posjeta predsjednika Srbije Aleksandara Vučića, od prvorazredne je važnosti za očuvanje jedinstva srpskog naroda. Uvijek je bilo, jeste, i biće: najvažnije je da iza cijelog srpskog naroda stoji matica Srbija. NJegoš je rekao: „Srbija je matica Srpstva, bez nje nikad ništa.“

Ako posjeta predsjednika Srbije pretenduje na jedinstvo srpskog naroda, onda – sve drugo mora se apstrahovati.

Prvu posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Crnoj Gori – blagoslovio je Patrijarh Srpski Irinej, što joj daje pečat istorijske posjete.

Samo crnogorski diktatorski režim smatra da Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ima smisla. Ali, taj Zakon je negiranje smisla same crkve. Za sve se plaća, i za dobro, i za zlo. Samo, malo više za zlo. I, crnogorski režim, izgleda, došao je na naplatnu rampu. To projektovano zlo, probudilo je i ujedinilo vaskoliki srpski narod na svim meridijanima, a, naročito, u Srbiji i Republici Srpskoj. Zato je nalaganje badnjaka predsjednika Srbije, veliki događaj za vjerujući srpski narod u Crnoj Gori. .

Dosad se nije glasno govorilo da u Crnoj Gori živi i srpski narod, i Srpska crkva. To je umnogome i kumovalo ovakvoj situaciji. Premalo i političkih organizacija i kulturnih institucija nosi srpsko ime. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati.

Konačno, otvoreno se počelo pričati o Srbima u Crnoj Gori, i neviđenoj diskriminaciji koji trpi od režima. Udar režima na Srpsku crkvu u Crnoj Gori – ujedinio je deset miliona Srba.

Ako srpski narod nije ustao protiv režima kad je priznao lažno Kosovo, ustao je kad je krenuo na crkvu. Priznanje lažnog Kosova, prvi je akcident ovdašnje diktature. Logičan nastavak bio je – udar na Srpsku crkvu. Ako se udarilo na Mitropoliju crnogorsku – bez ostatka – udarilo se na cijelu Srpsku crkvu.

Sve do predsjednika Aleksandra Vučića, srpski narod u Crnoj Gori, kao da je bio ostavljen na milost i nemilost ovdašnjem režimu, koji je samo nastavak komunističkog režima koji je, skoro, iskopao Crnu Goru. Zato je lider Srba u Crnoj Gori Andrija Mandić, s pravom rekao da je – poslije Aleksandra Karađorđevića – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, najviše uradio za Srbe u Crnoj Gori.

Što se tiče potpisnika ovih redova, najviše bi volio da predsjedik Srbije za Badnje veče dođe na Cetinje, i naloži badnjak. Ali, pravo mjesto za nalaganje badnjaka predsjednika Srbije, jeste Mojkovac. Preko sto godina vitezovi sa Bojne njive, čekaju da neko dođe iz Srbije, i naloži badnjake u Mojkovcu.

Predsjedniče, kad ste mogli otići u Srebrenicu, možete i u Crnu Goru.

Dobro nam došao.

Hristos se rodi!